Tek po završetku specijalizacije, jedan od glavnih problema u svakodnevnom radu nam je bilo “pothranjeno dijete”. Danas se, međutim, savremena pedijatrija bori sa djetetom koje je gojazno i to je već gorući problem i izazov za budućnost našeg malog pacijenta. U pedijatrijskim krugovima to je patološko stanje, tj bolest, dijagnoza.
Prekomjerna tjelesna težina se objektivizira u našoj ambulanti putem tablica u kojima pratimo visinu i težinu djeteta obzirom na uzrast. Evo nekoliko savjeta da se problem preduprijedi:
-Dijete ne mora da jede ako više nije gladno- u redu je da se ne dovrši svaki obrok.
-Hrana ne treba da služi kao utjeha ili nagrada.
-Desert ne smije biti nagrada za pojedeno glavno jelo- time mu dajemo neopravdano veliki značaj.
-Neka cijela porodica jede zdravije, izbacite iz frižidera voćne sokove, a iz ostave grickalice i slatkiše. Tako svi dobijaju poruku o zdravoj ishrani, a ,,debeljuca” se ne osjeća usamljeno.
-Ograničite TV, umjesto toga svi, porodično pođite u šetnju, vozite bicikl, igrajte košarku…
-Šetanje kućnog ljubimca neka bude obaveza onih u kući koji imaju “viška” kilograma.
Ako je dijete starije, već u pubertetu, budite strpljivi i nemojte se fokusirati previše na djetetovu težinu. Radije ponudite zdraviju hranu i ohrabrite ga da se više fizički angažuje. Ukoliko istrajava, obavezno, posebno tinejžera, nagradite- ovo mu izgrađuje samopuzdanje.
Izbjegavajte “duhovite” komentare na račun djetetovog izgleda i… budite strpljivi!
U vrlo malom procentu je gojaznost odraz neke druge, najčešće hormonske bolesti. Svakako, razgovarajte o ovom problemu sa pedijatrom, ako je potrebno, uputiće dijete dječijem endokrinologu.
Dr Nina Manić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”