ART SLAJDER

NATAŠA I JELENA IZ ,,THE FRAJLE“: U planu je obrada Šobićeve pjesme

Novosadski sastav ,,The Frajle“ pjevao je tokom novogodišnjih praznika za publiku u Budvi, gradu u kojem je, kako je ispričala Nevena Buča, i nastao pod nazivom ,,Dream girls“. Bio je to nastup pun vrcavosti, zanimljivih priča, lijepih glasova i lijepih pjesama.
Nakon nastupa za MNE magazin o Šobiću je govorila Jelena Buča, a o putovanjima, ljubavi i kako to dame funkcionišu u bendu, Nataša Mihajlović.
Kako na sceni, tako i van nje, bile su divne i vesele sagovornice.

Nevena i Jelena Buča

Kakva je to posebna veza između Šobića i Novosađana?
– Ja sam prvi put čula za Šobića tako što sam dobila CD od studenata koji su studirali u Novom Sadu i stvarno sam se oduševila. Svaki put kad dođem u Crnu Goru to je obavezan repertoar za zabave i opuštenu atmosferu, čak i kućnu. Tako sam ja saznala za njega i drago mi je zbog toga. Čak smo razmišljale da obradimo jednu njegovu pjesmu. To je nešto što je u planu.
Puno putujete svijetom. Koje je putovanje najupečatljivije i kako publika reaguje u svijetu na Vaše pjesme?
– S obzirom da nas je četiri, svaka ima svoj utisak koji je poseban. Možete slobodno da pitate svaku ponaosob. Kad pitate, imaćete potpuno drugačije odgovore. Meni lično, bile smo u Njujorku, imale smo priliku da nastupamo paralelno za našu publiku i za ljude koji su odande, u ,,Lincoln centru“. Velika je čast tamo nastupati. Uslovi za nastup baš su svjetski. Tamo su neke naše pjesme bile veoma zapažene. Nisu ništa razumjeli, ali ih je ponijela ta naša energija. Vidim da je to njima bilo neobično. Čardaš je ono što mi nosimo iz Vojvodine. Bilo je kao ,,Ko ste vi?“, odmah su  nam ponudili nove nastupe. Imale smo turneju poslije u Kanadi, bile smo i u Parizu. Volimo da putujemo i da stanemo pred publiku koja nije naša. To nam je uvijek izazov. Svakom umjetniku je važno da dobije zagrljaj od onih koji ne prepoznaju rad, ali prepoznaju tu emociju i ono što u suštini hoće da prenese.

Nataša Mihajlović i Marija Mirković

Kako funkcionišu dame u bendu?
– Što kažu, kad se žene slože, svijet je ljepši. Nas četiri se poznajemo jako dobro. Non-stop smo zajedno. Mi smo jedna mala putujuća porodica. Naravno, kao i u svakoj porodici, imate različite karaktere. Ova jedna se posvađala sa momkom, ova druga je u PMS-u, treća nije spavala i tako. Svako ima neke svoje momente i veoma smo tolerantne i pune poštovanja jedna prema drugoj i prema problemu kad se dogodi. Naravno, raspravljamo se i svađamo se, onda se mirimo i šalimo. Izuzetno nam je važno da se šalimo zajedno, da imamo te momente kada provodimo vrijeme zajedno, a nije radno. Da idemo na odmor, pa da se zezamo, da se provodimo na plaži gdje smo potpuno opuštene. To je ta energija koju vi vidite na sceni koja je nama bliska. Vi ne možete prevariti ljude, nikako, to je to što jeste i tako smo se valjda i sastavile.
Pjevate o ljubavi. Da li vas je ljubav pronašla?
– Jeste i mi nekako uvijek se pronalazimo u njoj. Volimo da pišemo o ljubavi na neki možda bezbolniji način, jer ljudi pretežno pričaju o tome kao ,,jao, ljubav boli“. S neke druge strane, malo se našalite s tim, manje boli, osvjestite se, prođe vas brzo, nemate neku gorčinu. Mislim da to ljudima treba i mi tako gledamo na stvari. Volimo da se šalimo i tako jeste, to se sve važi. I naravno, naše pjesme su istinite, sve se to nama dešavalo i mi smo to stavile u pjesmu.

Tekst i foto: Bojana Radonjić

kud duga