MAGAZIN PREPORUKA
SJEĆANJA: Kako se Đorđe Balašević zaljubio u Oliveru
Romantični sanjar, brojač zvijezda, pjesnik vojvođanskih ravnica, mladosti i ljubavi, kome je pošlo za rukom da najkraćim putem dopre do svačijeg srca, Đorđe Balašević, stigao je i do srca mlade Zrenjaninke Olivere Savić, naše bivše reprezentativke u sportskoj gimnastici. Nenadano.
Prije tri godine oboje su bili gosti novosadske televizije – Olivera kao sportist, a Đorđe kao kantautor. Riđokosa djevojčica koja je studirala organizaciju rada u Novom Sadu, tad nije ni sanjala da će se u tog “razbarušenog” i “neobaveznog” mladića s gitarom zaljubiti “skroz na skroz”.
Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
-I tu ja prevagnem kao peta disciplina-kaže Đorđe, uvijek vedar i spreman za šalu.
Prevagnula je zapravo ljubav dva mlada čovjeka istih želja i interesa.
-Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk – Hamburger-nastavlja Đorđe. “Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: ,,Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler”.
Rekao sam tad sebi – našao sam pravu osobu, drugara koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah – gotovo je!
Olivera i Đorđe se nisu odmah vjenčali, iako su odlučili budućnost provesti zajedno. Rođena je već i mala Jovana, bila je beba s nepunih šest mjeseci kad su ipak krenuli da obave i tu formalnost.
-Malo sam se toga plašio jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali sam to izbjegao sticajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odijelu – kaže Đorđe.
I sad se htio vjenčati 15. avgusta kad je najtoplije, da bi, kako kaže, mogao biti u nekoj majici.
-Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji drugari i nisam htio da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo…
Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili-priča Đorđe.
Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku (Đoletov dugogodišnji suradnik) je rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odijelu. Uletjeli su kod matičara, ali tamo su ih već čekali drugovi iz “Neoplanta” i još nekolicina, koji su ipak uspjeli da ih “provale”.
Bila je to mala, slatka ceremonija koju su poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče.
-Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio obuti patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi”-priča kantautor.
Kad je Olivera rekla da će uskoro punom parom krenuti da sprema ispite, “muška glava” se odmah pobunila: Jeste, treba se potpuno obrazovati, da joj se izbistre pogledi na svijet, pa da me ostavi kao propalog Đoleta… Sad se zezam, ali bilo bi mi krivo kad dođem s neke duge turneje da je ne nađem prije podne u kući, zato što je na poslu. Ovako je bolje, bar dok ne bude morala raditi. Trudim se da joj osiguram sve uslove u kući. Moram priznati da me ugodno iznenađuje i u kuhinji, stalno pravi neke komplikovane stvari. Kad se preselimo u kuću moje babe koju sad adaptiramo osiguraću joj i Houston kuhinju, to je kao studio s 24 kanala, tu mala ringla, pa velika…
Dodaje da je njegov skromni doprinos da pod okriljem noći, da me ne bi otkrili, izbaci smeće, opere nekad suđe, usisa prašinu.
-Trudim se koliko mogu, ali u okviru balkanskih predrasuda, ne mogu ni ja sebi baš svašta dozvoliti-priča Đole.
Olivera i Đorđe veoma su privrženi jedno drugom, a romantičarske duše bi odmah primijetile da su kao Romeo i Julija.
-Veže nas to što smo maštoviti, što smo kao djeca, van svih šablona koje nameće klasičan brak. Đole se zna šaliti, pun je duha i to je divno. Jovanu vidimo kako raste, a mi ostajemo djeca- iskrena je Olivera.
Istina, kažu mi, ti si se sad oženio… ali ja stvarno ne vidim neku promjenu. Jedino što kad se završi neki film na televiziji ili u kinu ne moram da pratim Olju. Ako se što i promijenilo, promijenilo se samo na bolje-kaže Đorđe.
Autorka: Danica Božović
Foto: Yugo papir
(Tekst je objavljen u časopisu ,,Nada”, 1981.)
