DRUŠTVO SLAJDER
VUKO BOROZAN U OGLEDALU: Nostalgija uvijek ,,navrati” pred praznike
Crnogorski rukometaš, dvadesetdvogodišnji Cetinjanin Vuko Borozan, ovu sezonu sa uspjehom provodi u makedonskom RK Vardar i kaže da, iako se tamo dobro osjeća i ima mnogo prijatelja, uvijek pred novogodišnje i božićne praznike osjeća nostalgiju i nedostajanje najdražih.
U razgovoru za MNE magazin Vuko otkriva na šta ga asocira djetinjstvo, kako je zaradio prvi novac, šta cijeni u poslu i ljubavi, koje putovanje pamti i kog umjetnika bi ,,oživio”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo je definitivno nešto čemu se često vraćam kada mislim o uspomenama, pogotovo u periodima kada nijesam kod kuće sa svojom porodicom. U ovom periodu godine je najava praznika upravo ono što me asocira na djetinjstvo, na momente kada je moja porodica na okupu, kada jedemo domaće, mamine specijalitete. Uglavnom me neki momenti vezani za porodicu najčešće asociraju na djetinjstvo jer kada odrastete, imate mnogo obaveza i uvijek negdje žurite pa ostaje malo vremena za one koje volite.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Nijesam siguran da li je to bio baš prvi honorar ali ga ja kao takvog pamtim. Imao sam sedam godina i tada sam djedu pomagao u slaganju drva za zimu i on me je simbolično nagradio. Već tada sam osjećao kako je lijepo kad sam zaradiš pare.
Na čemu insistirate u poslu?
– S obzirom na prirodu posla, ako ga tako mogu nazvati, kojim se bavim, važno je prije svega imati disciplinu a zatim i biti timski igrač, što podrazumijeva da morate zaboraviti na sebe kao jedinku i imati pred sobom viziju zajedničkog cilja.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Iskreno, nemam mnogo vremena za čitanje knjiga jer sport zahtijeva mnogo vremena i energije. Tako se onda snalazim pa u avionu obično čitam. Ipak, sada ću preporučiti Dostijevskog ,,Zločin i kazna”, a što se filma tiče, biram američki psihološki triler ,,Shutter Island”.
Koje jelo najviše volite?
– Najviše uživam u hrani koju sprema moja majka. Ne mogu ni za jedno jelo da se odlučim jer je nepogrješiva.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da je za pravu ljubav prije svega potrebno da čovjek i žena jedno drugom budu najveća podrška u svemu i da se iznimno poštuju.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Da mogu ,,vratio“ bih Dragana Nikolića. To je zaista bio čovjek koji je ostavio pečat u našoj kulturi.
Putovanje koje pamtite?
-Omiljeno i putovanje koje pamtim je putovanje u Holandiju, tačnije Amsterdam.
Pjesma vašeg života je?
– Pjesma koju bih izdvojio je ,,Oči zelene” od Hanke Paldum. To je nekako kod nas u familiji već postalo tradicija, prvo je moj djed volio tu pjesmu, onda otac i sada ja.
I.M.
