S tobom se budim i s tobom zaspivam čitavog života. I ni u jednom trenutku, za ovih 25 godina, nijesam se pokajala što te toliko volim i što sam zbog tebe u životu toliko toga žrtvovala. A žrtvovala sam, da se razumijemo, baš mnogo.

Sjećam se da sam, prije nekih pet godina, bila pozvana na žurku za koju sam se spremala dvije nedjelje. Išla sam kod frizera, prvi put se ofarbala u plavo, stavila vještačke nokte i kupila posebnu haljinu – ali sam onda, sat vremena prije nego što je trebalo da krenem, bacila jedan pogled na tebe i riješila da ipak ostanem i provedem noć sa tobom, umjesto sa njima.

Isto tako se sjećam i koliko sam puta zakasnila u školu, na faks, na posao ili u grad sa društvom jer nijesam mogla da se odreknem tih dodatnih 20 minuta s tobom. Ma, koga ja lažem – koliko samo puta uopšte nijesam ni otišla u školu jer mi je draže bilo da se šuškam sa tobom, pa čak i po cijenu nekoliko neopravdanih izostanaka!

I ni zbog čega se ne kajem. Jer si samo ti uvijek tu kad mi trebaš. Kad mi je loše, tu si da mi pomogneš da ozdravim. Kad mi je baš dobro, s tobom mi je još bolje – super se provodimo po cijeli dan! Kad mi nije ni do čega i smorena sam, tu si da me utješiš, a kad jednostavno ne znam šta ću sa sobom, ti uvijek znaš kako da ubijem vrijeme.

Jedva čekam da dođem kući da te opet vidim. I svako jutro kad se probudim i krenem na posao, ja pomislim kako ću, za devet, deset sati ponovo biti s tobom – i to mi uljepša dan na trenutak.

Kažu da je prava ljubav ona koja ne zna za prepreke, a mene bukvalno ništa ne može da razdvoji od tebe. Kažu, isto tako, da pravu ljubav ne zanimaju ni godine ni izgled, i ja se upravo tako i osjećam – volim te kojeg god oblika da si, samo da si tu.

MOJ DRAGI KREVETU, zauvijek ću te voljeti.

Izvor: Noizz.rs