27.11.2016. u 7:15
Mirjana-Maja Popović rođena je u Titogradu, 7. maja – kad i drug Tito, i ne misli da je to slučajno, jer u slučajnosti ne vjeruje. Na njeno sazrijevanje i osjećaj za umjetnost uticala su oba roditelja: otac kao filmski radnik i majka, profesorica klavira. U vrtić nije željela da ide, ali zato jeste u bioskop, tačnije u Kino „Kultura“, u kojem je prvi film vidjela sa tri godine. Završila je nižu muzičku školu, ali, na žalost, kako kaže, njene majke, nije se tome posvetila, već su prevladali očev gen i ljubav prema filmu.
U novinarstvu je od 1996. godine. Radila je četiri godine na Elmag radiju kao organizatorka programa i autorka emisije o filmu. Televizijsko novinarstvo započinje na NTV Montena u februaru 2000, gdje sljedećih pet godina radi kao novinarka u informativnoj redakciji, prezenterka vijesti i autorka i voditeljka emisije Filmski magazin. Od 2006. do 2013. godine radila je u Pink televiziji kao novinarka, autorka emisije Rez, a kasnije i kao urednica kulturne redakcije, koja je, ponosno ističe imala samo jednog novinara – nju.
Sa ocem i bratom šest godina bila je dio NVO Ex Yu Fest, a radila je i kao PR na nekoliko filmskih projekata i manifestacija.
Dvije godine se nazivala free lancerom, iako smatra da je to smiješna titula u Crnoj Gori, i u tom periodu su nastale 12 epizoda emisije ,,Bara Bar” za koju se nada da će jednog dana dobiti svoj nastavak.
Od ove godine ponovo je dio kulturne redakcije Pink M televizije, a saradnica je i u časopisu ,,Ljepota i zdravlje” i Pobjedinom ,,Objektivu”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na radost, na bezbrižnost, na bježanje sa časova, na preskakanje lastiša i ,,kuka” oko zgrade, na stalna zaljubljivanja, na izubijana koljena, mašnice u kosi i haljinice kojih sam imala bezbroj. Na mog tatu i njegovo ,,Sve će biti u redu”.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar sam zaradila na Slovenskoj plaži u Budvi, radeći kao sezonac u prodavnici. Sretno vrijeme. Stukla sam ga s društvom sigurno, jer me otac u tom duhu i vaspitavao, da nisam stipsa, da se ne grebem, da čašćavam, dajem, jer ako ne daješ, nećeš ni imati.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na lojalnosti, tačnosti, na odgovornosti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Murakamija, koju god da odaberete, nećete pogriješiti. Što se filmova tiče, često na Fejsbuku postavljamo filmove koje gledamo, pa je to neka vrsta preporuke, i primjećujem da je dosta ljudi pogledalo u posljednje vrijeme (i da su im se jako dopali) ,,Perfetti sconosciuti” Paola Genovesea, i ,,Nessuno si salva da solo” Sergia Castellitta. Sjajni filmovi. Po ovome ispada da mi je italijanska kinematografija najmilija, ali nije, volim i Francuze, Špance, i Rumune… Mnogo je naslova koje bih pomenula, malo bi ova rubrika bila. Što se tiče Holivuda, ne može moj želudac više da podnese njihove avetuluke, osim kada se radi o filmovima koji te osvoje jednostavnošću, snažnim scenarijem i vrhunskom glumom, a takvih je sve manje.
Koje jelo najviše volite?
– Majkine njoke, majkine šnenokle, majkin raštan, majkinu baklavu, priganice. Sve majkino, pa i kad joj ne ispadne kako treba. I moj sutlijaš, doktorirala sam ga.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Jeste da sam potomak mudrog Marka Miljanova, ali teško da vam mogu dati odgovor na to pitanje. Pravila nema, važno je samo da znamo što želimo u ljubavi, koliko da se dajemo i dobijamo. Ljubav može biti i bez dodira, može biti i za jednu noć, kao i za cijeli život. Samo je važno ne odustajati od strasti.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Vitni Hjuston. Jer je zaslužila bolji život.
Putovanje koje pamtite?
– Iskrena da budem, nisam putovala onoliko koliko sam trebala, s obzirom na godine koje imam, iako je tome dosta kumovala činjenica da se plašim velike ptice, tačnije, aviona. To me kočilo, i strah me da nikada neću vidjeti daleke zemlje poput Amerike, Australije, Japana, Rusije, da ne idem dalje, samo iz tog razloga. Vjerujem da sam se u nekom od prošlih života uždila na ko zna kojoj visini, i to se reflektovalo u ovozemaljski.
Pjesma Vašeg života je?
– Muzika i film su moje ljubavi, od kako sam progovorila, čini mi se, i ne mogu da zamislim dan bez kadra i tona. Puno je pjesama koje volim, sve od Stivija Vondera, koji je moja cjeloživotna muzička ljubav, ali sam jednom sanjala kako se udajem uz pjesmu ,,The Way You Look Tonight” koju je 1936. u filmu ,,Swing Time” otpjevao Fred Aster, pa je proslavio Frenk Sinatra, pjevali je i Rod Stjuart i Toni Benet, (sve moji omiljeni izvođači)…Ali, u san mi je donio Majkl Buble. Tako da, možda je to stvarno pjesma mog života, i rekla sam, ako se ikada udam, a neću, pjevaće mi je Marija Božović i negdje odozgo Igor Perazić, jer mi je to obećao.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva