KOLUMNE Uncategorized
KAKO MAJKE MANIPULIŠU DJECOM: Loš brak vodi u emocionalni incest
Piše: Milan Jovanović za Vice.rs
Kada sam vidio na internetu tekst ,,Direktorka Etnografskog muzeja Mirjana Menković omogućila je sinu da pravi svadbu u ovom, jednom od najstarijih muzeja na Balkanu”, samo sam pomislio koje sve ludosti majke rade za svoje sinove. Onda sam sebe postavio u poziciju tog sina i shvatio da su neke majke najbolji manipulatori na svijetu, a na kraju balade, još bude i žrtva koja će mu svakom prilikom ,,natrljati nos” šta je sve učinila za njega.
“Moja mama divno
priča svake noći
o nekakvim prinčevima
što će doći
i princeza ima
neka u toj priči
mama kaže da na
mene liči
a izmisli čini mi se vrlo
često imena i
prezimena i sve resto
zatim počne da mi
pjeva neke pjesme
sasvim tiho jesen
jače ne sme:
i sve tako dok ne
zaspi, dok ne zaspi
ona sama, a ja
tiho sasvim tiho
kažem tati spava mama.”
To je pjesma koju je meni majka pjevala kad me je uspavljivala, a imao sam otprilike šest godina i dalje sam tražio mami da me uspava, da bude tu, da mi veže pertle, čak i obriše guzu kad kakim, zašto ne, jer je sve to sa zadovoljstvom činila. Nikada nije insistirala da sam odradim neke stvari. Kako bi ona sada rekla ,,Nikada se nijesam vodila priručnicima za odgoj dece!”
Voljela je jako često da mi uradi domaći ili nacrta crtež, jer bi mene to mrzjelo. Naravno majka je sjela, nacrtala, potrudila se da to vjerodostojno izgleda. Poslije bismo uz neki dobar krimi film analizirali loše postupke oca, koji se obično kasno vraćao kući dok sam bio mali. Dakle, već od malih nogu smo postajali saveznici, a sestra je bila mala, mlađa šest godina koja je bila zaštićeni svedok cijele naše porodice i nikada nije bila umiješana u ozbiljnije događaje, jer je ,,mala”.
Kako su godine prolazile, naš odnos je sve ,,čvršći”, ,,iskreniji”. Postajem polako mamina desna ruka, a i ona moja, kao da se pupčana vrpca nije ni presjekla, a zapravo se i tu u nekom uzrastu adolescencije kristalizuje riječ manipulacija i samo njeno značenje, ali i postavljanje pitanja ,,Da li je to što moja majčica radi manipulacija ili ja manipulišem njome, zapravo da li postoji mogućnost da jedno drugo manipulišemo?”
Nikad mi nije bilo jasno zašto je mojoj mami bitan taj nedjeljni ručak i da svo četvoro budemo na okupu, kada ništa ne funkcioniše kako treba?! Zašto mama mene non stop involvira u svoj brak, a da tata nema ni pojma o tome? Zašto joj je izgovor da nam ne bi bilo lijepo bez oca ako se razvedu? Zašto mislim da je moja mama borac i za šta se ona uopšte bori? Zašto je sve moje nestašluke krila od oca, a poslije me tjerala da budem zahvalan zbog toga? Šta joj uopšte znači rečenica ,,Ubio bi te otac da ovo zna!”
Zašto mislim da je moja mama borac i za šta se ona uopšte bori?
Sve i dok pišem ovaj tekst sa namjerom da možda opravdam to ponašanje i dalje imam ogromnu dozu paranoje da ja nijesam u pravu i da sam ja kriv za mnoge stvari pa neka sam, ali sada nakon dosta analize mogu sve da razumijem, a da ne osudim, razdvojim odnos sa majkom i odnos sebe sa samim sobom.
Prvo pitanje na terapiji je bilo: ,,Kakav vam je odnos sa majkom?” Najviše je volim na svijetu, a onda se posvađamo pa ne mogu da je podnesem narednih pola sata, a onda kreće griža savesti i šlihtanje. Uvijek se nakon svađe sjetim scene iz filma I killed my mother kada majka prati sina u internat u koji on ne želi i na rastanku je pita: ,,Šta bi uradila da ja sada umrem?”, na šta ona za sebe kaže: ,,Umrla bih i ja istog trenutka ?” i onda pomislim da bi moja majka dala isti odgovor. ,,Zbog čega se svađate, šta joj zamjerate?” Pa, vjerovatno smo se udaljili, jer nijesmo živjeli više od pet godina zajedno, ali ona je i dalje ista, nabija mi na nos sve što radim, nije zadovoljna mojim pozivom, nije zadovoljna odnosom sa ocem, svaki dan kuka kako je boli neki drugi dio tijela, objašnjava mi kako nema izlaz za neke finansijske probleme, ali ko tu mene pita 28 godina, kako sam ja, da li sam zaljubljen i da li patim, da li imam novca. Šta mene boli? Zapravo uvijek sam ja taj koji treba da bude najzreliji, onaj koji radi od svoje 17-e godine, stariji brat, svjedok, savjetnik itd.
Terapeutkinja mi je pored analiza ostalih stvari uočila jedan sasvim novi, ali dovoljno jasan termin emocionalni incest, što bi se recimo na prvi pogled moglo definisati kao velika ljubav prema djetetu pomiješana sa pasivnom agresijom i manipulacijom. Pa i bio sam u pravu, ali sam samo sebi postavio par pitanja i našao odgovore, jer je to bio i jedini način kako da sve to razumijem, a da me toliko ne dotiče, jer se zaista vodim time da stvari koje ne razumijemo ne možemo da osuđujemo:
Šta je to emocionalni incest?
Zašto roditelj i dijete ne treba da budu najbolji prijatelji?
Kako roditelj, razočaran brakom, od djeteta pravi partnera?
Kako da djeca koja nijesu smjela da budu djeca povrate svoje živote?
Kada odrastu u kakve veze ulaze i kako iz njih izlaze: mamin mali muškarac, mamin sin, mamin princ, mamin ispovijednik, mamin terapeut ( ovo sam sve bio ja)?
Žrtve prikrivenog incesta, koji se naziva i emocionalnim seksualnim zlostavljanjem, trpe bol sličan onome s kojim se suočavaju i žrtve otvorenog incesta. To se mnogo teže prepoznaje budući da ne dolazi do direktnog seksualnog kontakta. (Opširnije o tome v. u: Bradshaw, 1988. i Woititz, 1985.) Premda o broju slučajeva otvorenog incesta postoje neke procjene, o žrtvama prikrivenog incesta ne postoje slične statistike. Taj broj može biti ogroman, budući da se mogućnost za prikriveni incest javlja kad god se u emocionalnoj, duhovnoj i seksualnoj vezi među roditeljima dešava hroničan lom.
Prikriveni incest se događa kada dijete postane objekat roditeljeve privrženosti, ljubavi, strasti i preokupacije. Roditelj, koga motivišu samoća i praznina nastale u hronično problematičnom braku ili partnerskom odnosu, od djeteta pravi surogat partnera. Granica između zdrave i incestuozne roditeljske ljubavi biva prekoračena kada taj odnos sa djetetom ima za cilj da zadovolji roditeljeve, a ne djetetove potrebe. Kako se brak sve više pogoršava, zavisnost od djeteta raste, te su u reakciji roditelja suprotnog pola na dijete sve prisutnija osjećanja ljubomore i očajanja, kao i neprihvatanje ličnih granica deteta. Dijete postaje objekat kojim roditelj manipuliše i koji koristi da bi izbjegao bol i realnost problematičnog braka.
Robert Barni, terapeut i duhovni učitelj, u svojoj knjizi: ,,Ples ranjenih duša” piše ovako: ,,Zamislite sljedeći scenario: majka je u spavaćoj sobi i plače, njeno trogodišnje dijete naiđe. Djetetu izgleda kao da majka umire, prestrašeno kaže:,, Volim te, mama! Majka pogleda u svoje dijete, oči joj se ispune ljubavlju i osmjeh joj se razvuče licem: ,,Oh, dušo, toliko te volim, ti si moj divan dječak [divna djevojčica], dođi da te zagrlim, činiš me tako srećnom.
Dirljiva scena? Ne! Emocionalno zlostavljanje! Dijete je upravo dobilo poruku da ima moć da spasi majci život, a pošto ima moć onda ima i odgovornost za mamin život i mamina osjećanja. Ovo je emocionalno zlostavljanje i priprema razvoj emocionalno incestuoznog odnosa u kome se dijete oseća odgovorinim za emotivne potrebe roditelja. ”
Sve porodice funkcionišu kao sistem u kom postupci jedne osobe utiču na drugu i obrnuto. Premda svaka osoba funkcioniše samostalno, ona isto tako utiče na cjelinu kao što i cjelina utiče na nju. Salvador Minuhin u svojoj knjizi Porodice i porodična terapija (Minuchin, Families and Family Therapy) kaže da porodični sistem ima funkciju ili svrhu da teži da povrati ravnotežu kada joj je ona narušena. Dakle, u bračnoj vezi koja se ne gradi na zdrav način, roditeljeve nezadovoljene potrebe za zavisnošću, bliskošću i emocionalne potrebe bivaju ispunjene ostatkom sistema – djecom.
Sam pokušaj racionalizacije tog odnosa je jako dug i mukotrpan posao. Ponekad sam pomišljao da pustim taj odnos i da ne radim na njemu. Teško je. To je majka, jedan oblik božanstva. Kakva god da je ona je moja majka i ne postoji druga. Ostalo mi je da je prihvatim onakvu kakva ona jeste sa svim vrlinama i manama. Zatvorio sam poglavlje, ,,razveo se” od nje i sada je samo odlično osjećam i razumijem, samo više nisam dio toga! To je recimo slično kao kada se roditelji razvedu, pa jedan shvati sve greške, ali više nema potrebu da bude učesnik, jer je racionalizovao taj odnos.
Ja i dalje obožavam svoju majku, samo sada kapiram sve.
