ART SLAJDER
HRISTINA POPOVIĆ: S istinom se danas dosta manipuliše
Hristina Popović boravila je sinoć u Podgorici gdje je u ,,Cineplexx”-u prisustvovala premijeri filma ,,Jesen samuraja” u kojem tumači samohranu majku Snežanu. Kao i u svakom svom ostvarenju, bila je nenametljiva, a upečatljiva.
Zašto je bilo tako teško igrati jednostavnu ženu u ovom filmu, kako ste kazali za Newsbitt?
– Bilo mi je teško da zapravo ogolim sredstva kojima inače baratam. Stalno sam imala osjećaj da ništa ne radim jer je drugačije od onoga što sam do sada radila. To je lijepo iskustvo i ispostavilo se da Danilu Bećkoviću zaista se treba prepustiti, vjerovati mu jer zna šta radi.
U ,,Dobroj ženi” glumite osobu koja je izopštena zato što voli istinu. Koliko se danas cijeni istina, jer čini mi se da su se poremetile neke vrijednosti?
– Istina bi trebalo da bude nešto što je iznad svega, nešto što je najvažnije, ali se danas dosta manipuliše sa njom. Neko kome je istina važna kao dio ličnog životnog kodeksa, nije mu baš lako danas, jer učimo se da su druge stvari važnije od toga.
,,Dnevnik mašinovođe” srpski je kandidat za Oskara. Kakvo je Vaše mišljenje o Holivudu i nagradi Oskar?
– Pravo da Vam kažem, nisam mnogo upućena kako sve to tamo funkcioniše. To jeste jedna od najvećih nagrada Američke filmske akademije, ali, nadam se da se nisu ispolitizovali, u smislu da se sa nagradama manipuliše. Nadam se da će tu istina isto da se vrati u pravoj mjeri u kojoj zaslužuje.
Plivali ste pored ajkule, volite ekstremne sportove, popeli ste se na Kilimandžaro. Kakvo je to iskustvo bilo i koji je sljedeći izazov?
– To su iskustva koja na drugi način približe čovjeka istini, u smislu, ti si tamo, u toj prirodi, na toj i toj visini, tu je takav vazduh, tu je hladno, tu je toplo, ti si sam tu sa istinom. Tu nemaš prostora da koristiš mehanizme manipulacije što nam jesu danas životno oruđe, tako da to je moj bijeg u nešto što je iskonsko, što je primarno i nešto što mi daje osjećaj da sam bliže Bogu, kosmosu, nazovite to kakogod hoćete.
Kakvo iskustvo nosite sa snimanja ,,Bisera Bojane”?
– Ne znam koliko smijem da pričam pošto ne znam ni da li je završen film, ali veoma se uvijek radujem da vidim da se u Crnoj Gori rade filmovi. Žao mi je što se ovdje ne radi više filmova. To je prelijepa zemlja koja zaista ima šta da ponudi, ne samo u smislu da crnogorski reditelji snimaju, već mislim da bi moglo da se napravi i to da se nekako privuku i stranci da ovdje što više rade. Ja se, naravno, nadam da će se nešto promijeniti, da će ovdje biti više filmova na godišnjem nivou. Ne znam od koga to zavisi.
B.R.
Foto: B. Šekularac
