DRUŠTVO SLAJDER
VESNA RAJKOVIĆ-NENADIĆ U OGLEDALU: Najteži posao je natjerati ljude da rade
Današnja gošća u našoj rubrici ,,U ogledalu” je Vesna Rajković-Nenadić, urednica informativnog programa TV Atlas i autorka emisije ,,U raljama života”. Udata je za Bojana koji je iz Beograda, informatičar je i imaju troipogodišnjeg sina Vuka. Nakon godinu i po koje su proveli u glavnom gradu Srbije, Vesna kaže da su ,,shvatili da je Podgorica lakša za porodični život”. Naša sagovornica smatra da je najteži posao natjerati ljude da rade, te da se u Crnoj Gori malo radi i malo zna. Ona voli da čita, da putuje i obožava portugalski fado.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na porodicu koje, nažalost, više nema. Na oca i majku, babu…Na sigurnost, bezbrižnost, ušuškanost doma na Cetinju. Na stalno punu kuću gostiju. Na ručkove mog oca. Na dječju viku, na igre po naselju i ulazak u kuću samo da uzmeš sendvič …Na ljetovanja u Budvi i Tivtu i kod majkinih roditelja na selu gdje smo se svi okupljali…Imala sam divno djetinjstvo, posebno iz ove perspektive kada vidim kako odrastaju današnja djeca.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi ozbiljno zarađeni honorar je bio u srednjoj školi, na raspustu između drugog i trećeg rasreda. Nikada nijesam mogla da sjedim besposlena i sjećam se da sam jedva ubijedila roditelje da me puste da radim tokom ferija. Uslov je bio da budem smještena kod svoje strine u Tivtu, a i brat i ja smo je jako voljeli i zvali nana…Radila sam u kiosku u kojem su se, između ostalog, prodavale cigarete. To je bila 1993. godina…Novčanice ništa nijesu vrijedjele. Sjećam se, u jednom trenutku sam se okrenula i vidim pun kiosk novca. Ne figurativno, stvarno…Na završetku smjene ništa nije vrijedio…Eto, imala sam sve uslove da se počnem baviti ozbiljnije poslom sa cigaretamaJ.Od tog honorara sam uspjela na kraju cijelog ljeta kupiti dvije majice i helanke…
Na čemu insistirate u poslu?
– Na poslu prvenstveno insistiram da se radi…Znam da zvučni možda čudno, ali je najteži posao natjerati ljude da rade. Ovdje ne mislim na sadašnju redakciju Atlas Tv. To je grupa ozbiljnjih novinara, koji rade nemoguć posao. Ali, generalno mislim da se u Crnoj Gori užasno malo radi, malo zna…Ono što je recimo u Srbiji, uz sve njene nedostatke, osnovni standard, ovdje je vrhunac u novinarstvu. Oni koji završe novinarstvo u najvećem broju slučajeva ne znaju apsolutno ništa ni iz teorije, a kamoli iz prakse, niti imaju želju da bilo što nauče. Pitam se često, da li je to bila nečija namjera…
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Volim da čitam i širok je dijapazon onoga što mogu da čitam. Od klasika do jeftine beletristike. Ipak, svima bih preporučila da pročitaju nešto od Isabel Aljende, to je spisateljica koju zovu ženski Makres, nećaka svrgnutog argetinskog diktatora Salvadora Aljendea. Za početak, recimo, njeno kultno djelo, po kojem se proslavila ,,Kuća duhova”. U posljednje vrijeme malo gledam filomava, tako da se ne bih usudila da nešto preporučim…Prije da meni nešto preporuče…
Koje jelo najviše volite?
– Godinama sam najviše voljela musaku. Mogla sam da pojedem pola šerpe za tren.. Sada uhvatim sebe da kada mogu da biram uvijek izaberen neku pastu, najčešće sa piletinom ili povrćem.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Što je potrebno za pravu ljubav? Teško pitanje. Mislim da se prava ljubav dogodi ili ne dogodi i da nema racionalno objašnjenje. Drugo je pitanje šta je potrebno za dobar zajednički život. Iz mog ugla-zajednička interesovanja i empatija prema partneru.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Njegoša, ako on ulazi u ovu kategoriju umjetnik. Za mene je on velikan književnosti. Njegov ,,Gorski vijenac” je remek djelo, bez obzira na sadašnja različita tumačenja. Hvala mojoj profesorici Mileni Kusovac, koja nažalost više nije živa, što nas je tjerala da ga svake godine iznova izučavamo u Gimnaziji na Cetinju.
Putovanje koje pamtite?
– Ne putujem koliko bih htjela i voljela….Da mogu stalno bih negdje išla i sve pare dala na putovanja. Ipak, ako moram da biram, moram izdvojiti ljetovanje u Egiptu 2008. gdje sam upoznala svog sadašnjeg supruga, jer smo bili smješteni u istom hotelu. Egipat je inače fascinantna zemlja. Kairo je grad koji ostavlja apsolutno neponovljiv utisak sjaja i bijede.
Pjesma Vašeg života je?
– Obožavam portugalski fado i nadam se putu u Lisabon. Preporučujem svima koji nijesu slušali tu muziku da nađu na internetu nešto što je otpjevala Mariže.
Mn.M.
