DRUŠTVO SLAJDER
STUDENTI U E-MAIL KOMUNIKACIJI SA PROFESORIMA: Ima i grubih prekršaja akademske pristojnosti
http://ahua.ac.uk/
Dešava se da se studenti danas putem e-maila profesorima obraćaju neformalno, uz korišćenje i smajlića, ali i ne vodeći računa o pismenosti sadržine koju im upućuju, što je, sudeći prema riječima pojedinih sagovornika MNE magazina, odnosno profesora, u akademskoj komunikaciji nedopustivo.
Profesorica Slavica Perović koja je jedna od najpoznatijih lingvista u Crnoj Gori, a ranije je predavala i na Institutu za strane jezike, kaže da studenti generalno uvažavaju profesore u e-mail komunikaciji, ali da su sâm medij takve komunikacije prilično pogrešno shvatili i to iz dva razloga.
-Prvo, činjenica da su profesori stalno dostupni poslala je poruku manje važnosti i manjeg akademskog autoriteta koji profesori po definiciji moraju da imaju. Drugo, po srijedi je smanjenje distance između profesora i studenta, a to rezultira čestom neformalnošću u komunikaciji. Kada se jednom tako ,,načne” autoritet, samo je pitanje šta je sljedeće. Trebalo bi živjeti u ambijentu čvrstog poštovanja pravila uopšte, pa zadržati uvažavanje uprkos tolikoj raspoloživosti i dobroj volji- kaže ona.
Pravila
Perović je uvjerena da poštovanje pravila i međusobno uvažavanje uvijek daju rezultate. Ako bi joj neko, prisjeća se ona, i poslao mejl koji počinje: ,,Profesorice, htio bih da znam…”, odgovorila bi mu: ,,Poštovani kolega Taj i Taj, U vezi sa vašim pitanjem obavještavam vas…”.
-Primjerom bih pokazivala koji nivo formalnost zahtijeva takva komunikacija i koji ja zahtijevam. Naravno, kada se pravila postave, a komunikacija ustali, nivo formalnosti može biti i značajno niži, ali nivo poštovanja ne može -kaže ona.
Profesorica navodi da je smanjena distanca često protumačena kao prisnost, pa studenti ,,u nedoba šalju mejlove u kojima traže da budu izuzetak u po nečemu, da im se učini usluga ili, pak, da se preskoči neki nivo u akademskoj proceduri“.
-To je onaj suštinski dio kojim se elektronskom poštom derogira komunikacija profesor-student i što nije dobro. Onaj ništa manje bitan aspekt je neprimjeren ton, neregularna sintaksa, pogrešna ortografija, što često više vuče u chat nego u akademsku prepisku. Nerijetko su takvi mejlovi puni emotikona, imaju pretjeranu (i pogrešnu) interpunkciju, nemaju adekvatno oslovljavanje na početku ni pozdrav na kraju. Drugim riječima, profesor se često tretira kao nekadašnja telefonska služba 988. Tu hvala nije bilo obavezno, jer je čovjek pričao s automatom – kaže ona.
Naša sagovornica se prisjeća i jednog ,,grubog prekršaja akademske pristojnosti“ zbog kojeg je bila zatečena.
-Samo ,,stio sam da pitam…” – rekla je ona.
Ona se prisjetila i zbivanja na jednoj od konferencija Društva za primijenjenu lingvistiku Crne Gore, koje se nalazilo u okrilju Instituta za strane jezike, kada je izloženo istraživanje elektronske komunikacije upravo između profesora i studentata na UCG. Iz tog istraživanja akademske komunikacije, prema njenim riječima, vidjele su se sve prednosti takvog modernog i široko prihvaćenog načina saobraćanja, ali i sve njegove mane jer je, kao demokratski medij, imao najrazličitije interpretacije: od onih pristojnih, vaspitanih i pismenih majlova do onih na granici poštovanja i uljudnosti.
-Generalno, moglo bi se zaključiti da aspekt pravilne ortografije, primjerenog žanra i adekvatnog tona e-maila na neki način odražava dobre manire i pismenost, što ni jedan elektronski medij ne bi trebalo da ugrozi. Sâma takva forma emitovaće poštovanje, a brza komunikacija ostaće u sferi prednosti koje moderno doba ne može i ne smije da ignoriše – kaže ona.
Bez ,,hvala”
O uvažavanju između studenata i profesora u e-mail prepisci razgovarali smo i sa Jelenom Šušanj koja radi na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost kao saradnik u nastavi iz oblasti lingvistike. Ona kaže da je uobičajena generalizacija, i to ne samo na našim prostorima, da ,,mlađe generacije uništavaju jezik, ne vode računa o jezičkoj kulturi, samim tim i da zapravo odrastaju nepismene“.
– Te su stavove, da navedem samo dvojicu, svojim radovima nastojali negirati Dejvid Kristal i Stiven Pinker. Kristal je napisao više studija i knjiga o jeziku interneta i sms-ova i uticaju modernih tehnologija na pismenost. Pinker u svojim predavanjima i knjizi o stilu dokazuje, između ostaloga, da posljednja tri vijeka odjekuju vapaji starijih generacija da mlađe uništavaju jezik, ali jezik ipak opstaje – kaže ona.
U Crnoj Gori je, prema njenim riječima, više radova posvećeno pismenosti, stilu i sadržaju mejlova koje profesori dobijaju od studenata, prije svega greškama koje ih prate.
– Moje iskustvo ipak ne podupire te radove. To ne mora značiti da su naši studenti bolji od većine drugih studenata. Stvar je vjerovatno u tome što na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost već u prvom semestru studija, a i kasnije, imamo predmete u okviru kojih se sa studentima radi na pismenosti, podizanju kulture komunikacije i opšte kulture u cjelosti- rekla je ona.
Studenti su, kaže Šušanj, u prvim nedjeljama studiranja dužni mejlom poslati seminarske ili domaće radove, a upravo u tim prvim mejlovima redovno ima onih koji samo prikače dokument bez ikakva obraćanja primaocu.
-Međutim, ta se praksa ubrzo iskorijeni. Primijetila sam i da studenti nemaju običaj zahvaliti na dobijenoj informaciji, što u komunikaciji uživo čine bez izuzetka. No kad informaciju traže mejlom i dobiju je, izgleda da su lijeni da mejlom kažu „hvala“. Jedna od stvari koju sam zamjerala studentima jeste potpisivanje inicijalima umjesto punim imenom i prezimenom- kaže ona.
S druge strane, ističe Šušanj, dešavalo joj se da od studenta dobije dva uzastopna mejla – pri čemu joj se u drugom izvinjava zbog neke greške koju je napravio ili napravila u prvom mejlu, što može biti čak i propušteno slovo ili zarez.
– Moglo bi se reći da sam time bila zatečena. Naravno da su neki mejlovi pismeniji od drugih, ali mislim da se studenti generalno više trude da pravilno formulišu pitanje ili komentar u mejlu nego na predavanju, jer imaju mogućnost da više puta pročitaju napisano prije nego stigne do profesora – rekla je ona.
Sa studentima je, kaže Šušanj, više puta razgovarala o njihovim navikama u dopisivanju. Iako ima onih koji kažu da uvijek vode računa o pravopisu i stilu, mnogi su joj priznali da sms-poruke i mejlove često pišu malim slovima i bez znakova interpunkcije.
-Ako pak šalju zvaničan mejl ili poruku nekom starijem ili nekom s kim nijesu naročito bliski, gotovo su jednoglasni u stavu da obraćaju mnogo više pažnje na pravopisna pravila i karakter rečenica – kaže ona.
I psiholog i komunikolog Radoje Cerović za naš portal prokomentarisao je opušteniji način komunikacije studenata sa profesorima putem e-mejla. On kaže da pretpostavka po kojoj bi student trebalo da komuniciraju na formalan način nije u skladu sa misijom koju ima profesor. Cerović kaže da danas na najprestižnijim univerzitetima ,,vi sa profosorom pijete kafu i što više komunicirate, on više obavlja svoju edukativnu ulogu”.
-Internet komunikacija, uključujući mejl i društvene mreže, današnji je standard komunikacije. Bilo kakvo očekivanje da se komunicira bilo kojim drugim putem i da se izbjegava takva komunikacija može da bude samo anahrono. I može da profesori imaju u glavi jedan standard komunikacije sa studentima koji je odavno prevaziđen. Autoritet se ne postiže time što se zatvaraju kanali komunikacije prema studentima, niti što se oni po bilo kojem od tih kanala udaljavaju, već se postiže drugim načinima – rekao je on. S.Đ.
