Za dvije hiljade Finaca država iduće godine priprema ostvarenje utopije: dobijaće novac svaki mjesec bez ikakvih obaveza, pa čak neće morati ni da traže posao. Riječ je o primjeni eksperimentalnog uvođenja temeljnog univerzalnog dohotka, već poznatog pod engleskom skraćenicom UBI (universal basic income), u Finskoj, zemlji koja inače puno eksperimentiše na različitim poljima, od obrazovanja do načina donošenja novih propisa. Djeca u finskim školama tako nemaju domaće zadatke, a zakoni se donose tako što u raspravi učestvuje ko god želi. Kako god bilo, ostvarenje utopijskog sna u kojem niko nije na ulici, nije gladan, ne nosi krpe i ima siguran prihod svaki mjesec za koji ne mora ispuniti nikakve uslove širi se i drugim zemljama, eksperimentiše se u nekim mjestima u Holandiji, Kanadi, raspravlja o tome u Novom Zelandu. Finci su o tome diskutovali do 9. septembra, a sad, i bez analiziranih rezultata rasprave, idu u primjenu od 1. januara 2017.
Tako će slučajnim izborom između nezaposlenih koji primaju novčanu naknadu biti izabrano njih 2.000 i svaki će dobiti 560 eura mjesečno. Nakon dvije godine biće uspoređeno ponašanje te grupe nezaposlenih s jednakom grupom koja će i dalje primati redovnu novčanu naknadu s berze, koja takođe iznosi 560 eura. Razlika je u tome što će se testirani moći zaposliti a da im prihod od 560 eura i dalje ostane, dok ostali nezaposleni gube pomoć ako nađu posao.
Mnogo toga je besplatno
Hoće li većina pokusnih nezaposlenih u tom slučaju radije prihvatiti bilo kakav posao? Ili se neće nimalo potruditi?
Možda je rezultat ponašanja 2.000 pokusnih ljudi zapravo i nevažan, jer ekonomija ide u tom pravcu, roboti će proizvoditi, mnogo toga je već sada jako jeftino ili besplatno, na internetu primjera radi, mnogi poslovi u budućnosti nestaju, a stalnih poslova sve je manje.
Tako je nastala tzv. gig economy, što bi se moglo prevesti kao honorarna ekonomija, u kojoj je sve više nezavisnih radnika koji rade povremene poslove za različite poslodavce. Udruženje slobodnjaka (freelancera) u SAD-u procijenila je da je tzv. nezavisnih radnika u toj zemlji već 53 miliona! Bila procjena pretjerana ili ne, ljudi bez radnog ugovora na neodređeno vrijeme svaki je dan sve više, pa i u Hrvatskoj. No, pitanje je i jesu li to zaista nezavisni radnici, slobodnjaci koji mogu bolje raspolagati svojim vremenom? Ili je riječ o tzv. prekarnom radu ljudi koji nemaju egzistencijalne sigurnosti. Prekarijat je riječ stvorena od latinske riječi precarius (nesiguran) i nastavka ,,ijat” iz riječi proletarijat. Takav rad bez ikakve sigurne budućnosti – to su ljudi koji rade sezonski, za honorar, po ugovorima o djelu, radnici na crno – stvara klasu ljudi od kojih većina ne može računati na to da će moći školovati djecu niti da će imati za mirnu starost. Njima bi uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka osiguralo mirniji život.
I neoliberalni ekonomisti za
O ideji uvođenja temeljnog dohotka za svakoga već se decenijama raspravlja i ističe kako bi se time iskorijenilo siromaštvo u zemljama u kojima hrane i odjeće pa i stanova zapravo ima i previše pa se čini perverznim što mnogi trpe tešku oskudicu koja ostavlja i velike psihološke posljedice, a krajnja posljedica može biti i razaranje razumnog političkog sistema, čemu svjedočimo u mnogim zemljama. Međutim, zanimljivo je da se za temeljni dohodak zalažu i neki neoliberalni ekonomisti, još od ikone neoliberalne misli Miltona Fridmana. Ideja je da temeljni dohodak dobija svako ko ne zaradi dovoljno za život, a i sad bi bila određena granica prihoda nakon koje bi se temeljni dohodak vraćao državi. Zanimljivo je da bi tu ideju mogli podržavati i mnogi uvjereni ljevičari, pa i oni staroga kova kao što je vođa britanskih laburista Džeremi Korben.
No, ima i onih koji tvrde da je temeljni dohodak za svakoga neoliberalna zamka, kojom bi se postiglo da poslodavci mogu otpuštati mirne savjesti i bez društvenog pritiska. Tako bi mogli zadržati samo najmanji broj zaposlenih koji bi onda i sami radili pod teretom prijetnje da će završiti na temeljnom dohotku koji vjerovatno neće biti dovoljan za život srednje klase, koji bi uključivao automobil, godišnje odmore, školovanje djece. Slična rasprava događala se i u Hrvatskoj kad je ministar rada Mirando Mrsić uvodio mjeru stručnog osposobljavanja mladih, koji su radili na početku za 1.600, a kasnije za 2.400 kuna koje im je plaćala država. Tvrdilo se da će ta mjera sniziti cijenu rada na hrvatskom tržištu, no pokazalo se da su je mladi objeručke prihvatili, da je kroz nju prošlo 37.000 ljudi, od čega je 60 odsto nakon toga našlo posao. A cijena rada ipak nije pala.
Nekad su se i penzije činile utopijom, dobro se prisjetiti. Uz to, vrlo važan efekt taj bi dohodak dao povećavajući potrošnju, pokrećući zamajac privrede koji je često blokiran i crnim prognozama pa onda ne troše ni oni koji bi mogli. To se dogodilo kad je Jadranka Kosor uvela dodatni porez poznat kao harač i kad je stopa PDV-a pod vođstvom Slavka Linića dignuta na 25 odsto i postala jedna od najviših u Evropi. Pritom, novac koji bi tako otišao socijalno ugroženima kapilarno bi povećao potražnju za mnogim proizvodima, dok onaj koji ide bogatima ide u luksuzne proizvode i u banke, odakle bi novac za svoje projekte trebali uzimati inovativni preduzetnici. No, ako je tržište blokirano, ni preduzetništvo ne može cvjetati. Jedna od mogućih posljedica uvođenja temeljnog dohotka bilo bi, predviđaju neki analitičari, povećavanje plata za najmanje privlačne poslove kako bi ih htjeli raditi i oni koji imaju temeljni dohodak. Tako bi solidnije bili plaćeni oni koji su sad na dnu društva, a takvi poslovi bili bi šansa i za imigrante.
Treći predlažu da bi umjesto temeljnog dohotka trebalo uvesti kraće radno vrijeme s nešto nižim platama, kako bi svoj doprinos društvu moglo dati više ljudi, koji bi mogli i zadovoljnije živjeti s više slobodnog vremena. Sasvim je sigurno da je svijet i na tom planu u velikom previranju, jer rastuća nejednakost razara društveno tkivo, a ekonomija se drastično mijenja i rad od kuće budućnost je mnogih profesija. Zato je jako dobro što se eksperimentiše. U Švajcarskoj je narod na referendumu u junu većinom od 77 posto odbio uvođenje temeljnog dohotka, no inicijatori su zadovoljni što se o tom pitanju u konzervativnoj Švajcarskoj uopšte ozbiljno razgovaralo.
Traže dohodak od 1.000 eura
No, ambicije su im bile su previsoke, predlagali su čak 2.500 švajcarskih franaka dohotka! Dotle, Finsku kritikuju jer 560 eura nije dovoljno za život, a većina Finaca, njih 69 posto, podržava ideju, ali da dohodak iznosi 1.000 eura. Danska će pak u Utrehtu eksperimentalno uvesti dohodak od 972 eura, od čega se može živjeti, ističe za Bloomberg Leonid Bershidski i kritikuje finski eksperiment kao preskroman, preplašljiv. Eksperimentiše se i u Sjedinjenim Državama i to pokreće privatni sektor, organizacija koja daje početnu pomoć za startup firme, to je Y Combinator iz Silicijske doline. U Oaklandu u Kaliforniji pokrenuće eksperiment s temeljnim dohotkom od 1.000 do 2.000 dolara mjesečno za porodice, za zaposlene i nezaposlene. Cilj je otkriti kako će to uticati na raspoloženje u izabranim porodicama, na njihovo finansijsko i emocionalno stanje. Naime, kako to britanski autor Pol Mejson ističe u svojoj knjizi ,,Postkapitalizam”, u ekonomskoj tranziciji nije riječ samo o ekonomiji, nego tranzicija mora biti i ljudska tranzicija.
FINSKA
površina 338.145 km²
službeni jezici finski i švedski
novčana jedinica euro
državno uređenje parlamentarna republika od 17. 7. 1919.
BDP
272,34 milijarde $ (2014.)
BDP po stanovniku
45.288 $ (2014.)
religija
73% Evangelička luteranska finska crkva
1% Finska pravoslavna crkva
24,3% bez religijske pripadnosti
obrazovanje
Donedavno bili na vrhu po znanju učenika i poznati po tome što đaci ne pišu zadatke, nastava traje kraće, profesori imaju slobodu da podučavaju kako hoće, sad kreću u reforme jer njihova ekonomija želi promjene u školstvu
Po čemu je Finska poznata?
– nekadašnji telekomunikacioni div Nokia
– besplatni operativni sistem Linux koji je stvorio Linus Torvalds
5,49 mil. stanovnika (procjena)
Izvor: Vecernji.hr