5.09.2016. u 7:15
Tekst i foto: Marija Rašović
Pogled na Indijski okean, najnoviji automobili i moderna arhtektura Abu Dabija koja rasijeca nebo, ipak ostavljaju prostor za male džamije. Svakog jutra u isto vrijeme. Bez kašnjenja, bez iznenađenja, pjesmom započinje dan.
Poziv na islamsku molitvu (namaz, salat) dešava se u tačno određeno vrijeme, pet puta na dan. Na jeziku koji ne znam, uz melodiju koja mi svakog dana zvuči drugačije, iz jutra u jutro gledam kako se magla iznad Persijskog zaliva razmiče da ljepše svane dan. Zanimljivo je bilo otkriti da u Abu Dabiju postoji samo je muatheen (hodža) koji poziva na molitvu. Da, samo jedan. Njegov poziv na ezam (molitvu) nije unaprijed snimljen – već se uživo prenosi svakog dana u isto vrijeme u svim džamijama u gradu.
Mjesta molitvi u Abu Dabiju nalaze se svuda – u bučnim i prometnim ulicama, među naslaganim blokovima betona koji formiraju zgrade visoke najmanje 15 spratova. Između njih ušuškane su male džamije bez imena.
Većinsko stanovništvo Emirata su Arapi koji se klanjaju Alahu i poštuju Kuran. Zato i nije neobično što se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima manje džamije namijenjene molitvama nalaze u svakom dijelu grada, ponegdje i više njih u istoj ulici. Danas ova moderna, naftom bogata država ima više od 5000 džamija smještenih u svim djelovima sedam emirata koji ga čine.
U Abu Dabiju postoji samo je muatheen (hodža) koji poziva na molitvu. Da, samo jedan. Njegov poziv na ezam (molitvu) nije unaprijed snimljen – već se uživo prenosi svakog dana u isto vrijeme u svim džamijama u gradu
Moderno remek-djelo Islama
Ipak, najprepoznatljiviji religijski simbol je Džamija šeika Zajeda (Sheikh Zayed Grand Mosque).Podignuta je u ime vizije osnivača i prvog predsjednika UAE šeika Zayeda bin Sultana Al Nahyana kao simbol ujedinjenja muslimana. Veličanstveno stoji u srcu novog Abu Dabija, jasno vidljiva sa dva glavna mosta koja povezuju ostrvo – Makta i Musaffah. Strateški geografski položaj džamije je simboličan izraz emocionalne veze – džamija je u srcima svih građana UAE posebno zato što se grobno mesto pokojnog predsjednika i vizionara nalazi tik pored nje. Za dizajn i konstrukciju pažljivo su birani priodni materijali koji su dugog vijeka – mermer, kamen, zlato, poludrago kamenje i kristali. Prostire se na više 22 000 m2, ili za lakše razumijevanje veličine ovog spomenika – na otprilike pet fudbalskih terena.
Na prosječno 40 stepeni, oko 3000 ljudi neumorno je radilo na projektu više od 12 godina. Trud se svakako isplatio jer je ovo remek djelo 2007. godine zvanično postalo nacionalna ikona Ujedinjenih Arapskih Emirata. Fuzija dizajnera, ideja i materijala iz različitih svjetskih kutaka kao rezultat ima spektakularnu građevinu pred kojom zaista staje vrijeme. Razlog tome nije samo njena veličina već estetska harmonija, arhitektura i raskoš. Uljepšana sa 82 kupole i četiri minareta visine 107 metara, više od hiljadu pozlaćenih stubova i kapacitetom da primi 40 000 vjernika, predstavlja jednu od najvećih džamija na svijetu.
Dok ste još omamljeni onim što ste vidjeli pred ulazom, bijelim pozlaćenim svodovima ukrašenim poludragim kamenjem i biserima, na ulazu vas čeka jos iznenađenja.
Nakon 12 metara visokih staklenih vrata, pred glavnim molitvenim prostorom, dočekuju vas cvjetni motivi na bijelom grčkom i makedonskom mermeru i simbolizuju ulazak u Rajsku baštu, onako kako je opisana u Kuranu. Mermer je potpuno bijele boje, iz daleka čini se pomalo proziran kao da iza sebe krije veo tajni. Možda je to i istina budući da su na zidovima ispisani stihovi svete knjige u tri vrste arapske kaligrafije i 99 imena Alaha u tradicionaloj Kufi kaligrafiji. Za stoto ime postoji legenda da je negdje unutar džamije vješto sakriveno.
Unutar glavne molitvene prostorije, svaki ćošak džamije pokriven je najvećim ručno rađenim tepihom na svijetu. Više od dvije godine 1200 pletilja iz malog sela Mashhadin u Iranu poznatom po izradi naljepših tepiha, radilo je na stvaranju ovog višemilionskog umjetničkog djela. Dominantna boja je zelena – kao simbol Islama, ali i omiljena boja bivšeg predsjednika. Ovih 35 tona pamuka takođe ima svoju malu tajnu, vidljivu samo onima koji su došli da se poklone. Tiho utkane u različite boje tepiha, nalaze se blago uzdignute horizontalne linije namijenjene poravnavanju vjernika u toku klanjanja.
Veoma je tiho, a većina posjetilaca zuri u kristalna sunca kojima se ne vidi kraj. U skladu sa bogatstvom namijenjenom koračanju bosih nogu vjernika i posjetilaca, krov je ukrašen kristalnim lusterima obloženim 24-karatnim zlatom od kojih najveći teži devet tona.
Ljepota ovih religijskih spomenika je ta što vas lako mogu odvesti kroz vrijeme – u koju god priču poželite. Ako se zagledate, arhitekturom i elegancijom učiniće da zaboravite da ste u modernom Abu Dabiju koji slovi za kosmopolitski grad tek od 70’ godina prošlog vijeka. Koncentrisani na islamsku pjesmu, možete da zamislite bajke – sultane, princeze i zabranjene ljubavi. I sve se uklapa.
Unutar glavne molitvene prostorije, svaki ćošak džamije pokriven je najvećim ručno rađenim tepihom na svijetu. Više od dvije godine 1200 pletilja iz malog sela Mashhadin u Iranu poznatom po izradi naljepših tepiha, radilo je na stvaranju ovog višemilionskog umjetničkog djela
Novo jutro. Ista džamija, isti glas, ali je pjesma ponovo drugačija. Trudim se da uhvatim neki od juče poznat dio, ali me svaki put prevari nova pauza koja se ipak savršeno tu uklapa. Možda i jeste ideja da je ne znamo napamet jer ćemo zaboraviti da stvarno čujemo. Jedan je pametan čovjek i rekao slično – svako pjeva svoju pjesmu, samo treba da naučimo da slušamo.
(Marija Rašović iz Podgorice, nakon što je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i završila masters u Madridu, živi i radi u Abu Dabiju. I putuje… Njena zapažanja pretočena u tekstove bićete, uvaženi čitaoci, u prilici da čitate na portalu MNE magazin)