ZDRAVLJE ZDRAVLJE_IZDVOJENO
PEDIJATAR O PEDIJATRIMA: Divno je biti dječiji ljekar, ali kad mama na internetu pročita…
…Na pregled dolazi zabrinuta mama sa dječakom koji ima povišenu temperaturu. Opširno opisuje koje sve simptome ima, šta je jeo prethodnih dana i akcenat stavlja na nedoumice gdje i kako je mogao da se razboli. Naročito je zbunjena činjenicom da mu je prethodno dala bar jedan preparat za poboljšanje imuniteta i jedan na bazi vitamina. Na internetu je pročitala da je time mogućnost razboljevanja svela na najmanju moguću mjeru. Sada misli da je stanje vrlo zabrinjavajuće i da bez antibiotika proći neće…
Ovo je česta scena u našoj ordinaciji i ponukala me da napišem nekoliko činjenica o nama pedijatrima.
Pedijatar prvo završi pet godina medicinskog fakulteta. Neću puno dužiti o tome koliko se teško upisati, a i prethodno gimnazijsko školovanje mora proteći briljantno-to je uslov za upis. Petogodišnje studije iziskuju veliki umni i fizički napor, odricanje od provoda i beskrajnog zabavljanja. Nakon toga slijedi obavezna godina ljekarskog staža i dvije godine rada u opštoj praksi. Kao i upis na fakultet, dobijanje specijalizacije je svojevrstan stres, a želiš samo to i ništa više…
Specijalizacija traje četiri godine i obično se zadnja godina provodi u velikom univerzitetskom centru, ,,na strani”. Tipičan pedijatar na specijalizaciji je žena sa malom djecom, pa to znači odvojenost od porodice i neophodna pomoć sa strane ( moja majka bi na ovom mjestu imala štošta da dopiše i ispriča). Svaki specijalistički staž podrazumijeva i brojna i naporna dežurstva i suočavanje sa najtežim pacijentima, ponekad i smrću. Kruna svega je specijalistički ispit, koji traje cijelo prijepodne, praktični dio, pa usmeni, tri ispitivača sijede glave … Hoću li proći ispit, osramotiti se? Hoću li sve znati? Pa potom godine sticanja iskustva i svakodnevno informisanje o novinama, predavanja, kongresi, radovi…I mnogo susreta na ulici, prodavnici i mnogo razgovora preko telefona koji se tiču davanja savjeta i rješavanja tekućih zdravstvenih problema…prijateljima, komšijama, poznanicima…ne samo pacijentima u ordinaciji.
Divno je postajati i biti pedijatar…Uz pozdrav svim ,,mojim” mamama i tatama, pitanje: Da li mama s početka teksta čita ovo?
Dr Nina Mandić, pedijatar
PZU ,,Doktorica Mica”
