MAGAZIN PREPORUKA
ISPOVIJEST ŽENE O TEMI O KOJOJ SVI ĆUTE: Zašto sam ostala u nasilnoj vezi
Ilustracija: Istock
O porodičnom nasilju rijetko se otvoreno razgovara i mnoge su vezane teme još uvijek tabu. Međutim, žene sve češće istupaju i pričaju svoje životne priče i kako su skupile snage i hrabrosti da odu od nasilnika.
Ali, još uvijek se vrlo rijetko govori o tome – zašto ostaju?
Najlakše je pametovati s distance, teoretisati i lamentirati o tome šta treba, a šta ne. Ova je žena svojom pričom odgovorila upravo na to pitanje. U nasilnoj je vezi bila 11 godina, a evo i zašto.:
– Prije pet godina sam pomislila: ,,Ništa nije bacio na mene već neko vrijeme”. Pokušavala sam samu sebe da uvjerim da moj brak ide na bolje. To je najbolje što sam tada mogla da smislim, ali i najtužnije.
Kad ste u vezi s nasilnim partnerom, kao što sam ja bila, postanete stvarno dobri u pronalaženju pozitivnih stvari. Znam da to zvuči smiješno, ali istina je. Uvjeravate sami sebe da vas je samo udario u stomak, a ne u lice i da sigurno nije toliko bio ljut. Ili kad vas izbaci na ulicu po snijegu bez cipela, pomislite da je dobro jer je mogao da vas izbaci golu. Tako sam ja razmišljala.
Neću vam sad govoriti o tome kako sam izašla iz te veze, već zašto sam ostala. Uostalom, to je pitanje na koje svi traže odgovor – zašto bi iko ostao?
On je divan, a ja sam grozna
Pišem ovo anonimno, ne zato što me sram, već zato što me moj bivši muž često gugla. On danas živi s drugom ženom i ne želim da ljutnju prema meni iskaljuje na njoj. Ne poznajem je, ali se nadam da se drugačije ponaša prema njoj. Nadam se da je svu mržnju istresao na meni i da je sad nježan. Ali, znam da to nije stvarnost. Čovek koji je jednom razbio vrata mojom glavom ne može se pretvoriti u mirnog i dobrog muškarca, ali još uvijek se nadam da sam u krivu.
Želim biti brutalno iskrena o ovoj temi.
Moj bivši muž misli da je divna osoba. Misli da je ljubazan, pametan i zabavan. Punih 11 godina i ja sam pokušavala da uvjerim sebe u to. Kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće s prvim djetetom, imala sam jake bolove i rekla sam mu da me strah. Odbio je da me odvede u bolnicu jer mu se nije dalo. Budući da je potrošio sav naš novac, a ja nijesam znala da vozim, morala sam pješačiti pet kilometara do najbliže bolnice. Nijesam zvala porodicu ili prijatelje jer nijesam htjela da ispadne loš u njihovim očima. Prije nego što sam otišla rekao mi je: ,,Ti misliš da se samo ti bojiš? Ja se bojim još više jer ti moram vjerovati da nećeš sje**** to dijete kao što si sve ostalo sje****. Naša beba je umrla brzo nakon rođenja.
On i dalje misli da je divna osoba.
Godinama kasnije shvatila sam koliko je to bilo grozno, ali tad nisam shvatala. Ja sam zaista pravila puno grešaka i bojala sam se da ću podbaciti kao majka. Brinula sam i zbog njegovih briga i strahova. Ljudi koji su tužni i jadni povući će i druge ljude sa sobom. Bio je jako neprijatan prema drugima, ali ja sam bila uvjerena da sam drugačija. Uvjeravala sam samu sebe da je on drugačiji sa mnom. Duboko u sebi sam znala da su sve te stvari pogrešne, ali nekako sam se osjećala odgovornom za njegovu sreću. Imao je grozno djetinjstvo i konstantno me podsjećao na to da sam ja jedino što ima. Ako odem, njegov život će biti uništen. Ko želi nekome da uništi život?
I tako sam ostala.
Strah od novog
Znala sam da je moj bivši zaljubljen u drugu ženu. Znao je izgovoriti njeno ime u snu. Znao mi je reći koliko mu je ona važnija. Čak ju je stavio kao korisnicu većeg dijela svog životnog osiguranja. Pobunila sam se i rekla da bi bilo logičnije da veći dio dobije naše dijete i ja, a on me nazvao pohlepnom kuč***. Rekao mi je da sam nezahvalna i da imam problema s ljubomorom. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja ta me žena povukla na stranu i rekla da su je svi na vjenčanju ispitivali kako se osjeća zbog toga što je oženio mene, a ne nju, što je i želio. Kako na to odgovoriti?
Možda nisam imala njegovu ljubav, ali sam ga imala fizički. Osim kad je naokolo spavao s drugim ženama, naravno. Tako nešto vam zaista ubije ponos. Premda sam mrzjela svoj život, nijesam mogla zamisliti javno da priznam da me moj muž nikad nije volio. Pogotovo kad bih vidjela prijateljice i prijatelje u vezama koje su djelovale tako srećno.
I tako sam ostala.
Evo jednog velikog priznanja. Ostala sam 11 godina s čovjekom koji je razbio vrata mojom glavom jer sam se bojala alternative. Znala sam šta je to tuga. Znala sam što znači bojati se i kako je biti s čovjekom koji zastrašuje. Nesreću sam dobro poznavala, ali sreća me strašno plašila. Doslovce sam je se užasavala.
Bila sam depresivna i suicidalna zbog života koji sam vodila, ali to mi je bilo poznato. Neki drugi život, samostalan, bio mi je nepoznat. Sve se svodilo na to da nijesam bila spremna riskirati. Kad vam neprestano govore da ste glupi, beskorisni i da vas je nemoguće voljeti, teško je vjerovati da će sve biti u redu. Kad znate kako je biti na dnu, nemoguće je ne pomisliti da se to neće ponovo dogoditi.
Uostalom, zašto bi iko govorio tako grozne stvari ako nijesu istinite?
Da, maštala sam o odlasku. Sanjala sam o tome da ću ga uhvatiti kako me vara pa da mogu da vrisnem da mi je dosta i da izletim van. Bez obzira na sve što mi je napravio, bojala sam se da ga povrijedim. Za mene je veza uvijek odabrati onog drugog. Ako vam se neko udvara, ne prihvatate to jer birate da budete vjerni partneru. Ako želite potrošiti novac na auto koji vam ne treba, ipak to ne napravite jer morate platiti račune i stanarinu. Na prvom mjestu moraju biti izbori koji idu u korist porodici, zajednici.
Problem je bio u tome što on nikad nije birao mene. Zato sam se sve više i više trudila.
I tako sam ostala.
Zašto sam konačno otišla?
Spomenula sam da je on sada moj bivši muž. Šta me onda natjeralo da konačno odem? Nije bilo zbog toga što mi nikad nije ostavljao ništa novca, što me varao ili što bi nestao na nekoliko dana.
Jednog dana sam jednostavno odlučila da vrijedim više. Ovdje bih trebala reći nešto o svom velikom bijegu, ali istina je da sam po prvi put u ne znam koliko godina izabrala sebe.
Znate šta je on rekao? Njegov odgovor je bio: ,,Koga briga?’
Tad je počela druga faza torture. Mjesecima se iseljavao, pa vraćao, pričao da se mi ipak nismo razveli, lagao ljudima da sam trudna. Ali ja sam se koncentrisala samo na jedno – vrijedim više. Ne nekome drugom, sebi.
Poenta ovog teksta nije koliko je moj život bio užasan, on je namijenjen svima onima koji ostaju s nasilnim partnerom. Apsolutno ne mislim da bi ih trebalo podržavati da ostanu, ali budite tu za njih i saslušajte ih. Kad god čitam tekstove na tu temu, uvijek se nađe neko ko će reći šta je trebalo napraviti. Kako su ljudi glupi što to trpe, a oni to nikad ne bi dozvolili. Kad sam čitala takve tekstove dok sam još bila u vezi s njim, sve što sam iz toga iščitavala bilo je da sam glupa i bespomoćna. I mislila sam da su u pravu.
Ljudi koji žive u nasilnim vezama znaju šta treba da naprave i šta mislite o njima. Zbog toga im je još gore. Ti ljudi imaju svoje razloge i svi su drugačiji. Ono što je isto je da svako od njih to mora da shvati sam u svoje vrijeme.
Tokom našeg braka moj bivši muž mi je rekao da će se ubiti ako ga ostavim. Preko toga ne prelazite lako jer, vjerujte mi, ja sam bila prestravljena. Preko toga pređete kad shvatite da vrijedite više i onda se držite toga kao da vam od toga život zavisi.
Zato, sljedeći put kad osjetite potrebu da pitate neku ženu ,,Zašto si ostala?” zastanite i sjetite se da su njoj njeni razlozi vrlo stvarni. Ne osuđujte je zbog toga. Sama se već dovoljno osuđuje.
