DRUŠTVO SLAJDER

DOAJENI NOVINARSTVA O DANAŠNJIM MEDIJIMA: Zamjerka čitaocima koji pristaju na senzacije

21.07.2016. u 8:15

Mnogi mediji danas ne vode računa da li će čitaocima, slušaocima ili gledaocima plasirati istinitu informaciju, već pribjegavaju isključivo senzaciji kako bi svoj medijski proizvod što prije prodali, odnosno ostvarili što više ulazaka na portalima. Ovako naši sagovornici koji su se decenijama bavili ovom profesijom vide današnje novinarstvo. Razočarani su, a pojedini čak kažu da ne bi umjeli da se snađu u ,,tom svijetu”.

Dragan Mitov Đurović se prisjeća početaka u novinarstvu kada je sedam godina volontirao u Radiju Titograd, a četiri i po decenije je u ovom poslu. Kaže da je najviše vremena potrošio da savlada način na koji se piše vijest. Danas je siguran da strašno mali broj novinara u Crnoj Gori umije da napiše tu vijest, taj biser u novinarstvu.

– Prebrzo se postaje novinar. Nije dovoljno završiti neki fakultet da bi se obavljao taj posao. Svi su krenuli u istraživačko novinarstvo ne čuvajući ni sebe ni druge, nego jednostavno da bi bili što bliže senzaciji. Senzacija je potrebna. Ne može se i tužiti i suditi. To radi jedan broj crnogorskih medija, ne veliki – kaže on.

Naš sagovornik ističe da je fakultet za novinara potreban, kao i opšte obrazovanje, ali i talenat i veliki rad. Ako je novinarstvo, a jeste, istina i brzina onda smo, smatra Đurović, danas dobili na brzini, a izgubili smo na istini. On je zapazio da kada u bilo kojoj ulozi biva prisutan na nekom sastanku, pa poslije pogleda štampu, portale, TV ekrane i radio stanice, prosto ,,nema pojma da li je bio na tom sastanku“.

– Svi su različito pisali. Pišu kako gazda kaže – rekao je on.

Nekada je novinarstvo, prisjeća se Đurović, bilo priča o onome što se zbivalo, a sada je kaže naša sudba.

– Možemo slobodno da skinemo ovo ,,s“ i kažemo ,,udba“ zato što se različiti mediji bave preciznim zadacima, svi su u ulozi biznisa, svi su tu da ostvare nečije zadatke, a ponajmanje da pomognu narodu – uvjeren je on.

I njegov kolega Jovan Stamatović, koji je, između ostalih, dobitnik  i nagrade Udruženja novinara Crne Gore, ima slične zamjerke na današnje medije. On negoduje što se sve svodi na senzaciju, a, s druge strane, priče o običnim ljudima su zanemarene.

– Tu je samo politika, saopštenja. A malog čovjeka nigdje. Nema đaka prvaka, dobrog radnika, ljekara, ničega. Ljudi, s druge strane, neće da čitaju ništa pozitivno, senzacije gutaju – kaže on.

Komentarišući praksu što mediji, posebno portali plasiraju bombastične naslove, kao i one u zagonetkama, Stamatović smatra da se sve to radi opet zbog senzacije. On priča da su urednici nekada bili bolji u odnosu na mnoge današnje, pa se tada nije moglo desiti da se puštaju ,,babe i žabe“. Danas je, kaže Stamatović, nažalost, medijima sve dopušteno.

– Loše tekstove objavljuju i zato što novinari ništa ne čitaju. Naša generacija je čitala sve. Pročitaš ,,Rat i mir“, a danas na internetu lektiru pronalaze na jednoj stranici – kaže on.

Stamatović je uvjeren da pravog novinarstva više nema. Podsjeća da ,,svuda u Crnoj Gori ima tzv. PR-ova, koji su čuvari informacija i daju novinarima samo ono što direktor traži, što nije u interesu javnosti, već samo u interesu direktora“.

– Mnogo imam zamjerki – rekao je on.

Današnjim medijima, prema njegovim riječima, nedostaje i priča sa terena.

– Sjećam se kad sam se spuštao u stari rudnik ,,Trepča“, nekoliko hiljada metara ispod zemlje. Onda se osjeti priča i tako nastaje – kaže Stamatović.

Danica Garić koja se skoro 40 godina bavila novinarstvom kaže da ne zna šta se dešava sa današnjim pojedinim medijima. Razočarana je.

-Ne bih umjela da se snađem u tom novinarstvu – uvjerena je ona.

Garić pojašnjava da je loše što  uzimaju ad hok informaciju i puštaju je potom u etar, a da nema druge strane medalje. Malo koji tekst danas, smatra ona, ima lid, dok naslov često nema veze sa sadržajem teksta.

– Sve je bombastično. Ne zamjeram toliko ni novinarima koliko čitaocima koji pristaju na to nešto – kaže ona.

U medijima, navodi ona, ima i mnogo neodmjerenih riječi.

– Da li se sve to radi zato što se žele prodati informacije što prije, da se što više privuče čitalac da bi neko opstao? Vidjela sam, recimo, šta se desilo oko djevojčice (u Srbiji). Iznosili su se o tome detalji u novinama, ali nije sve za novine. Ovo je potrošačko društvo. Novinari rade ono što traži urednici, a urednici traže ono što traže vlasnici, a vlasnici hoće da što prije prodaju informaciju – kaže Garić.

Ona je prije četriri godine pošla u penziju, a ne želeći sebe posebno da ističe, podsjeća da je radila sa mladim novinarima za koje kaže da i danas sigurno dobro obavljaju svoj posao. Naučeni su, navodi ona, da pišu kako treba, da traže i jednu i drugu stranu medalje.

– Ništa ne smije da se objavi što nije sto posto provjereno – kaže i Stojanka Bobičić koja se 35 godina bavila novinarstvom.

Ona kaže da za sve što su pisali morali su da imaju dokaz, da provjere i jednu i drugu stranu. Danas toga, prema njenim riječima, nedostaje.

– Kako mogu da pišem o nekome, a da tog nekog ne pozovem – pita se ona.

Bobičić smatra i da je nedozvoljeno da novinar bude pripadnik bilo koje stranke. To, kaže ona, ne smije da se desi.

– Novinar, u tom smislu, mora da bude nepristrasan – kaže ona.

Kada je počinjala da se bavi ovim poslom njen glavni urednik Svetozar Durutović im je, prisjeća se, kazao da nikada ne smiju neprovjerenu informaciju da objave, odnosno da čuvaju obraz čovjeka i svoju državu. Te riječi su joj mnogo značile dok je gradila karijeru i smatra da svako treba da razmisli o njima.

– Sve je jasno. To je moj moto bio čitavog života – kaže ona.

S.Đ.