DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA ANJA RADULOVIĆ NA STUDIJAMA SLIKARSTVA U ITALIJI: Svojim radovima predstavljala Albertina akademiju
Podgoričanka Anja Radulović je nakon završenih specijalističkih studija na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti pošla u Italiju da pohađa magistarske studije. Ona se prisjeća trenutka kada je odlazila iz Crne Gore i kaže za MNE magazin da joj je bio izazov da se dokaže na inostranoj akademiji, odnosno da ostvari uspjeh među mnogo većom konkurencijom.
Prije dvije godine Anja je pošla u Torino da izučava magistarske studije slikarstva na Albertina akademiji lijepih umjetnosti.
-Upravo sam završila drugu godinu magistarskih studija i ostaje mi još odbrana magistarskog rada – priča naša sagovornica.
Odgovarajući na pitanja šta najviše voli da slika, Anja kaže da apstraktno predstavlja ono što je zanima. Kada je ranije najviše vremena provodila u Crnoj Gori inspiracija su joj bili pejzaži, slojevi na kamenju, oronule kuće i zgrade. A sada, dok je van naše države, i kako nije pronašla ,,sopstveni” pejzaž, kaže da kreće od formi pojedinih djelova tijela.
-Kako radim na velikim formatima tako se i forme razvijaju u različitim pravcima. Ponekad mi se čini da mi crteži više djeluju skulptorski, nego crtački – kaže ona.
Anja priča da se dešava i da je pokrene samo radna energija, bez unaprijed osmišljene ideje. Onda u toku rada, kaže, polako i sama naslućuje šta joj se dešava u podsvijesti.
– Krenem i umrljanim rukama od postela, ugljena ili grafita, da dodirujem papir kako bih mu bila bliža, a onda kada se odaljim i osmotrim rad, nastavljam da uobličavam forme sa tada stvorenom idejom o kraju – precizirala je ona.
Uspjeh
Upisala je fakultet u Torinu da bi i proširila znanje, stekla nove vještine i kompetencije i, naravno, upoznala novu kulturu, savladala još jedan strani jezik. Akademija Albertina joj je, pojašnjava Anja, omogućila povezivanje i sa primijenjenom stranom umjetnosti, pa je tako i tema njenog završnog magistarskog rada upravo iz modnog dizajna.
-Između ostalog i zbog toga sam birala Italiju. Već sam imala iskustva kao mladi stilista na umjetničkom događaju ,,Paratissima”, učestvovala na radionicama sa vodećim savremenim umjetnicima… To je ono što mi/vam pruža kulturno razvijenija sredina. Otvaraju se razne mogućnosti. Ne dešava se sve unutar prostorija fakulteta – rekla je Anja.
Komentarišući uspjehe u toku studija, naša sagovornica izdvaja nekoliko. Kaže da joj je divno iznenađenje bilo kada je profesorica Semiologije baš nju izabrala da predstavlja Albertina akademiju svojim radovima na izložbi u Karari, gdje izlažu predstavnici svih italijanskih akademija lijepih umjetnosti.
-A takođe je za mene bio uspjeh i prolazak u uži izbor za izlaganje na internacionalnom festivalu FISAD čiji je domaćin bila upravo akademija Albertina Torino – prisjeća se ona.
Osim učestvovanja na pomenutom festivalu ,,Paratissima”, Anja ističe i učešće u projektu ostvarenom između torinske akademije i Kraljevskog pozorišta, a sastoji se u osmišljavanju cjelokupne scene i dizajniranju svih potrebnih kostima za operu ,,Krunisanje Darija” Antonio Vivaldi.
Cetinje-Torino
Anja je za naš portal analizirala kvalitet studija cetinjske i torinske akademije, ističući njihove prednosti i mane. Prvo što je, kaže ona, primijetila kao razliku između ove dvije akademije jeste sopstveni izbor pri organizovanju predmeta/predavanja u okviru smjera, odnosno plana studiranja.
– Na smjeru slikarstvo, koji sam ja izabrala, za dvije godine koliko traju magistarske studije imala sam svega četiri obavezna predavanja, a ostale (u mom slučaju deset) je bilo na meni da izaberem po sopstvenom nahođenju. Naravno, ispred mene se nalazio spisak materija za izučavanje sa kojim se prvi put srijećem. Zato na početku svake akademske godine postoje prezentacije predavanja kako bi materija bila jasnija, a izbor jednostavniji – ističe ona.
Anja navodi i da je dobro što je moguće izabrati predavanje po želji i sa nekog drugog odsjeka.
-Na cetinjskom fakultetu raspored predavanja je bio fiksni, a broj izbornih predmeta jako mali. Time je studentima možda olakšana organizacija , sa već utvrđenim programom, ali ja preferiram u svakom slučaju mogućnost izbora- ističe ona.
Prednost cetinjskog fakulteta je, smatra Anja, rigorozna selekcija pri upisu, zbog čega mali broj izabranih studenata ima na raspolaganju veći individualni prostor, što je od velikog značaju pri formiranju studenta kao umjetnika. Ona je mišljenja da je zbog toga i profesor na većem raspologanju u izgrađivanju odnosa profesor-student.
-Kao manu torinske akademije, sa kojom sam se srela na početku studija, bih navela nesposobnost savladavanja stranih jezika što je neophodno za internacionalni fakultet koji broji puno stranih studenata- rekla je ona.
S druge strane, važna odlika torinske akademije je, prema njenim riječima, veća mogućnost mobilnosti studenata kroz program Erazmus, koji je kod nas,kada se radi o umjetničkom polju studija, slabo razvijen.
Italijani oduševljeni Crnom Gorom
Kada je Anja došla da živi u Torinu, sudeći prema njenim riječima, jedino što joj je prilagođavanje otežalo jeste italijansko radno (ne)vrijeme i beskonačno duge pauze. Kaže da je, ipak, brzo ,,uhvatila njihov ritam”
-Na ostalo je bilo lako navići se: besplatan ulaz u muzeje, studentske povoljnosti u raznim kulturnim sadržajima, dobra hrana i kafa, najveća evropska pijaca na otvorenom… – prisjeća se ona.
Za nju je nesvakidašnje bilo što je po prvi put uživo vidjela originalna djela savremenih umjetnika poput: Anselm Kiefer, Maurizio Cattelan, Cy Twombly, Alberto Burri, Karl Apel, Michelangelo Pistoletto i mnogih drugih, smještenih u pažljivo biranim prostorijama dvorca Rivoli koji je ujedno i jedan od najznačajnijih muzeja savremene umjetnosti Italije.
Oduševljava je ljepota italijanskih gradova i elegancija kojom cijela država odiše. Anja smatra da nema još jedne ovakve države gdje je estetika na prvom mjestu, bilo da se radi o velikim gradovima, ili o manjim mjestima. Uvijek, kaže ona, naiđe na zdanja, ulice, trgove, bašte koje je opčine.
-Italijani, naravno, najviše vole svoju zemlju i jako su ponosni na svoju istoriju, ali ne mogu da sakriju oduševljenje prirodnim ljepotama Crne Gore. I ukoliko već nisu bili u Crnoj Gori, vrlo se brzo odluče za posjetu nekoj od naših turističkih destinacija – priča ona.
Slobodno vrijeme, kaže mlada umjetnica, pokušava da ne zarobi dodatnim obavezama i aktivnostima vezanim za ispunjavanje istih, kao što to često radi. Sunčane dane provodi šetajuci po parkovima, ili uz kafu u blizini rijeke.
– A kišne i tmurne vozajući se besciljno tramvajima, posmatrajući torinske kvartove kojima vjeovatno nikad ne bih prošla-kaže ona.
Kada okonča studije Anja bi voljela da otvori umjetnički studio, ali je istovremeno privlači i poziv nastavnika/profesora. Upućivanje mladih u svijet umjetnosti i olakšavanje nalaženja mjesta u istom je, ističe ona, plemeniti cilj kojim bi voljela da se bavim.
-A gdje? Hm… Svakako bi mi bila čast da radim u Crnoj Gori, jer je to moja matica. Za sad ni jedna odluka nije konačna, pa ćemo vidjeti kako se prilike budu otvorile – rekla je Anja. S.Đ.
