12.06.2016. u 8:03
Današnji gost rubrike ,,U ogledalu” je kompozitor, tekstopisac, pjevač, ponosni otac Ellene koja je prije dva dana napunila godinu i ponosni suprug Jelene, čovjek koji u sebi ima škotske i crnogorske gene, Stevan Faddy.
On je za MNE magazin kazao da mu je asocijacija na djetinjstvo ogromna sreća na dane kada su se ljudi više družili i okupljali nego što je to slučaj danas. Prvi honorar zaradio je svirajući sa bendom.
Od putovanja pamti Helsinki te 2007. godine kada je predstavljao Crnu Goru na ,,Pjesmi Evrovizije” sa numerom ,,Ajde kroči”.
Nakon sedam godina 2015. vratio se na muzičku scenu pjesmom ,,Kćeri sivih oblaka”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na ogromnu sreću. Moram da priznam zaista sam imao, i proživio divno djetinjstvo. To vrijeme je bilo mnogo drugačije nego ovo danas. Više smo se okupljali i družili, a najmanje vremena provodili uz TV i u kući.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam. S obzirom na svoju profesiju, još od osnovne škole imao sam bend sa kojim sam svirao, a honorar sam vjerovatno potrošio sa društvom.
Na čemu insistirate u poslu?
– U svom poslu, prije svega, insistiram na profesionalnosti i odgovornosti. Ma koliko u očima drugih muzika izgleda kao lak posao, zapravo nije, i ove dvije karakteristike su najvažnije.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Moram da priznam da od svojih svakodnevnih obaveza zaista rijetko uopšte uključim TV.
Koje jelo najviše volite?
– Ja sam stvarno gurman. Sve volim, apsolutno, ali među svim tim đakonijama pobjeđuju punjene paprike.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav, prije svega, vrijeme, vrijeme da je pronađete. A onda sve ide samo od sebe. Uz ljubav ide razumijevanje i uzajamno poštovanje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Da imam tu moć, koju kada razmislim zaista bih volio da posjedujem, oživio bih Betovena. Zaista cijenim rad tog čovjeka i životni put na kome je stvorio najdivnija djela na svijetu.
Putovanje koje pamtite?
– Putovanje koje ću zaista pamtiti do kraja života, svakako je odlazak u Helsinki 2007. godine. Zaista nezaboravno iskustvo.
Pjesma Vašeg života je?
– Pjesma koju mnogo volim, i nekako kao da je pisana za mene, tako da kažem, je ,,Posoljeni zrak i razlivena tinta” od Gibonnija.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva