PREPORUKA ZDRAVLJE
RODITELJSTVO: Može li se mucanje spriječiti?
Foto: novi.ba
Svađe, psihička i fizička vrijeđanja slabe dječiji još nezreo nervni sistem, pa ono raste ukočeno, bezvoljno i prestrašeno. Popustljivost i razmaženost dovode do nepoželjnih oblika ponašanja djeteta, što postaje pogodno tlo za razna odstupanja u psihičkom i govornom razvoju.
Djeca koja već imaju pogodno tlo za pojavu mucanja (slabašna, preosjetljiva, nasljedno opterećena) zahtijevaju intenzivniju prevenciju. Preosjetljivo dijete se ne smije previše uzbuđivati veoma aktivnim igrama (posebno u večernjim satima), gledanjem televizije i video filmova. Do treće godine, gledanje TV treba svesti samo na jedan sat dnevno, i to da budu odabrani crtaći sa jasnim razumljivim slikama, sadržajem koji se odvija normalnom brzinom, lijepim govornim uzorom, emisije o životinjama i djeci. Bolje je u zamjenu ponuditi djeci slušanje radio emisija, predstava i audio bajki, ili pjesama za djecu, u kojima je govor glumaca i pjevača jasan, izražajan i ritmičan. Reklamni spotovi su štetni jer daju mnogo govornih i vizuelnih informacija u vrlo kratkom vremenu. Takođe, u današnje vrijeme i kompjuterske igrice agresivnijeg sadržaja i dugo sjedenje pred ekranom, ne smiju biti zamjena za porodičnu konverzaciju i igrovne aktivnosti sa djecom.
Preosjetljivu djecu treba čuvati od neočekivanih zbivanja koja ne odgovaraju uobičajenoj dnevnoj rutini (putovanja, slavlja, posjete zabavnim parkovima, i sl.), već ih za to treba unaprijed pripremiti.
Posebno treba voditi računa o vlastitom načinu govora koji dijete sluša. On mora biti tečan, jasan, gramatički ispravan, sastavljen od sadržajnih proširenih, ali jednostavnih i dobro oblikovanih rečenica, a ne samo od kratkih naredbi. Ne treba tjerati dijete da ponavlja riječi ili cijele rečenice koje su za njega preteške. Kad govori ubrzano i zapinje, nežno mu se pomaže da govori mirnije i sporije, a ako zapinje ne tražiti od njega da to ponovi već se blago skreće pažnja na neku drugu temu. Ne smije mu se fiksirati pažnja na neispravnosti, već mu se objašnjava da je sposoban da govori pravilno i lijepo. Treba uspostaviti pravila komunikacije u porodici i učiti dijete da razvija slušanje kroz čitanje priča, bajki i stihova, uz podsticanje da i samo priča o njima.
Za predisponirano dijete treba odvojiti posebno vrijeme u toku dana, bar jedan sat, kada mu se posvećuje potpuna pažnja, smanjuje se pričanje, a bavi se staloženim igrama (konstruisanje, crtanje), čitanjem, šetnjom u prirodu, ne ispravlja se njegov govor, ne ukazuje mu se na greške, ne zadirkuje se i ne imitiraju se njegova zapinjanja. Ponekad je potrebno ukazati djetetu na govorne nepravilnosti, ako su one rezultat nepažljivosti, ali mu ne fiksiramo pažnju na odstupanja u govoru, već mu objašnjavamo da je sposobno da govori pravilno i tečno. Uvijek mu se daje dovoljno vremena za odgovor, ne požuruje se, ne postavljaju se teška pitanja koja zahtijevaju preopširan odgovor, posebno u prisustvu drugih osoba. Nikada ne treba pred odraslim gostima demonstrirati “kako je dijete pametno” postavljajući mu komplikovana pitanja i tražeći da recituje duge i komplikovane stihove koji nisu primjereni njegovom uzrastu. Pošto se nesigurnost u govornom izražavanju javlja zbog nedovoljno razvijenog rječnika, gramatike i izgovora, roditelji će pomoći djetetu tako što će mu aktivno pomagati u upoznavanju svijeta, u učenju novih pojmova da bi obogatilo rječnik i usavršavanju izgovora glasova
Roditelji bi trebalo da razlikuju normalna zapinjanja od početne pojave mucanja, da bi na vrijeme mogli da potraže pomoć logopeda. Kada dijete počne da ponavlja sve kraće govorne elemente, slogove ili glasove, učestalije, sa promjenom visine glasa ili strukture riječi, kad se primjećuje napetost mišića lica, podizanje ramena, gutanje vazduha, nagli prekidi u govoru, znači da je potrebna hitna logopedska intervencija da mucanje ne postane navika i traumatizira dijete. I tada je najkorisnije, da zadrže nezabrinuto i mirno ponašanje, ne podučavajući dijete kako treba da govori. Time bi se samo postiglo negativno osvešćavanje teškoća.
20 osnovnih savjeta za roditelje
-Slušati strpljivo šta dijete kaže, a ne kako kaže i odgovoriti na poruku koja stoji iza riječi;
-Dozvoliti djetetu da dovrši misao bez prekidanja;
-Održavati prirodan kontakt očima dok dijete priča;
-Izbjegavati dopunjavanje djeteta, neka riječi budu njegove;
Poslije djetetovog govora, odgovoriti polako i bez žurbe, upotrebljavajući neke od riječi koje je ono upotrijebilo, na pr., ako kaže: “j.j.ja vidim zzzeka “, reći: “oh, da ti vidiš zeka, baš je sladak”;
-Postavljati manje pitanja (samo jedno) i dati mu dovoljno vremena da odgovori;
-Usporiti ritam života u kući i provesti bar pet minuta svakog dana pričajući sa djetetom bez žurbe, polako, relaksirano (opušteno);
-Naći načina da se pokaže djetetu da ga volite i cijenite i da vam je lijepo zajedno;
-Obezbijediti u kući smireniju, opušteniju atmosferu, da svako u porodici svakoga sluša, kada jedno govori drugo sluša i tako naizmjenično;
-Mucanje ne smije da bude izgovor za dijete da ima monopol na razgovor i da prekida druge ljude dok pričaju.
Izvor: zelenaučionica.com
