6.06.2016. u 9:14
Ekipa Montenegro magazina provela je divan subotnji dan sa 20-godišnjom Švajcarkinjom An-Sofi Tut i njenom prijateljicom Ivanom Šekularac. Zajedno su, priča nam Ivana, pohađale internacionalni United World College u Holandiji.
Tut je oduševljena našom državom.
– Ima puno zelenila, puno netaknute prirode, a ne kao u Švajcarskoj gdje je sve u prirodi postavljeno na precizan način jer je puno mijenjaju, ne ostavljaju je u prirodnom stanju. Vrijeme je prelijepo, vrlo je toplo. Već sam to rekla Ivani, ovdje mi ljudi izgledaju srećni, dobro su raspoloženi, opušteni i vrlo govorljivi – prenosi nam utiske Tut.
U Švajcarskoj je, kaže, drugačije. Na planinama nema zelenila, samo stijene. Ljudi i turisti u Švajcarskoj kažu da na njih tamo planinski dio djeluje depresivno, jer je sve sivo.
– Čak i ljeti, ako pogledate planine, vidjećete ostatke snijega na njima. Ovdje to nije tako – kaže naša sagovornica.
Ima puno stvari koje su je iznenadile ovdje, poput kuća za koje primjećuje da su mnogi djelovi ruinirani, kao i ogromna razlika između Budve i Podgorice.
– Budva i Podgorica se tako razlikuju po arhitekturi, kao da sam u drugoj zemlji. Bili smo tamo prije dva dana i Budva je vrlo luksuzna – objašnjava naša sagovornica koja je posjetila i Virpazar, a bila je i na Krupcu nadomak Nikšića gdje je priređen tehno festival.
An-Sofi se dopala manifestacija ,,Dan krapa”.
– Primijetila sam, to sam rekla Ivani kada smo došle, da ljudi izgledaju srećno, dobro raspoloženi, probaju hranu. Kada u Švajcarskoj imate ovakvu vrstu manifestacije ljudi, uglavnom, ne pokazuju emocije. Ovdje mi se sviđa kako pokazujete emocije. To je divno – kaže Tut.
Hrana je, takođe, nešto što razlikuje Crnu Goru od Švajcarske. U Švajcarskoj mnogi vole italijansku hranu. Imaju puno zdravih proizvoda, jer žele da ostanu u formi, pa jedu mnogo povrća i kuvaju sa manje masnoće nego mi u Crnoj Gori.
– Ne jedemo često sir, iako ljudi misle da ga u Švajcarskoj jedemo puno. Ponekad ga koristimo za večeru, ali ovdje, posebno u Ivaninoj porodici, jede se na dnevnoj bazi – primjećuje Tut.
An-Sofi je prvi put u Podgorici probala burek i dopao joj se.
– Glavna razlika je u cijeni. Ovo je za mene raj. Ljudi uvijek kažu da smo u Švajcarskoj veoma bogati, što jeste tačno ako putujemo u drugu zemlju, ali u samoj Švajcarskoj sve je skupo pa morate da promislite kako ćete potrošiti novac. Ovdje možda dobijete ručak za dva ili tri eura u pekari, a u Švajcarskoj je to deset eura. Espreso tamo košta četiri eura – objašnjava Tut.
Smatra da mnogo Evropljana bi trebalo da posjeti Crnu Goru.
– Iznenadilo me je da su letovi dovde dosta skupi, jer nema niskobudžetnih avio-kompanija, ali kada ste ovdje trošite malo novca. Crna Gora ima sve da ponudi – dobru temperaturu, more, planine. Vrijedi doći – poručila je Tut.
Obrazovanje
Pauzirala je godinu u studiranju jer smatrala je da joj slijedi 40 godina rada pa zbog toga je željela da putuje. Naredne godine upisaće petogodišnje studije na odsjeku Psihologija i društvene nauke u Bernu. Zatim će vidjeti u kom smjeru će je to odvesti, da li će raditi u bolnici ili školi.
– Bern je odlično mjesto za studiranje, jer veliki broj studenata živi u njemu pa ima puno kulturnih događaja za njih. Cijene su snižene za sportske događaje i ulaz u klubove. Ima velika rijeka, pa obično vikendom i uveče studenti se okupe i, slično kao i ovdje, naprave roštilj. Lijepo je tamo, svi su gradovi blizu – kaže naša sagovornica.
Ponekad, ako je suviše hladno u Bernu, odu na jug Švajcarske u Tesino gdje ima puno palmi.
Za edukativni sistem u svojoj zemlji kaže da je dobar, ali i težak.
– U Francuskoj mnogo ljudi pohađa srednju školu, što nije slučaj sa Švajcarskom u kojoj kada napunite 16 godina imate opciju da pohađate srednju školu ili da počnete da radite. Tamo imate puno ,,aprentisaža”, gdje unutar tri godine svake sedmice dva dana idete u školu, a tri radite. Ljudi su veoma obrazovani, čak i ako rade u supermarketu. Školarinu ne plaća država, već vi – kaže Tut.
A koliko je priznat švajcarski obrazovni sistem, govori činjenica koju iznosi naša sagovornica, a to je da ako ste završili srednju školu u Švajcarskoj, možete studirati u bilo kojoj zemlji.
Petnaest odsto ljudi pohađa srednju školu, ostali počinju da rade u dobi od 16 godina. A ako pohađate fakultet u Švajcarskoj, Tut kaže da 95 odsto svršenih studenata zaposle se u svojoj struci.
– Ne moraju da odlaze iz zemlje, već u Švajcarskoj mogu da rade ono za što su se obučavali, što je lijepo. Zato nam je važno što studiramo, jer kada odaberemo struku, to je to. Ako studiram psihologiju, ne mogu da radim kao doktor. Čak me ne bi primili da radim u supermarketu jer znaju da nemam nikakvog iskustva. Tužno je kada čujete da je neko vrlo obrazovan, a ne radi u svojoj struci. Sada u Švajcarskoj imamo dosta izbjeglica, iz Sirije, na primjer. Neki su bili vrlo dobri doktori, a sada moraju da rade u supermarketu i ne dobijaju platu kakvu zaslužuju – objašnjava nam Tut.
Ona se sa majkom nedavno preselila u Berlin.
– Ona je penzionerka. Od švajcarskih vlasti dobija novac. Ako živite sami u Švajcarskoj, nemate partnera da biste sa njim podijelili troškove života, možete samo da živite u malom stanu, tako da u Berlinu sada može sebi da priušti lijep stan i da ide na odmor – kaže Tut.
Ona sjutra odlazi iz Crne Gore puna, kako kaže, lijepih utisaka.
B.R.
Foto: B. Šekularac