ART SLAJDER

PODGORICA: Rade Šerbedžija i ,,Zapadni kolodvor” vratili publiku u CNP-u u doba istinskih boema

9.03.2016. u 1:52

Rade Šerbedžija i bend ,,Zapadni kolodvor”, koji su činili Marjan Krajna na harmonici, Antun Stašić na violini i Branko Bogunović na gitari vratili su sinoć publiku u Crnogorskom narodnom pozorištu u doba istinskih boema. Nije se moglo proći stoga bez vina i lomljenja čaše. Novinari su bili u, za njih posve neobičnom položaju, sjedjeli su na stolicama pored orkestra i Šerbedžije na bini.
Svi su u publici uživali, smijali se,  pjevali, dugo aplaudirali, slušali sa sjetom priče i recitacije.

Na početku Šerbedžija je izrazio zadovoljstvo što je u Podgorici.
– Ja sam gost večeras, ne samo kao pjevač nego kao pisac. To je ,,Nova knjiga” prepoznala. Pozvali su me i organizovali ovaj koncert vrlo lijepo – poručio je Šerbedžija i rekao da će ovo biti veče ljubavnih pjesama.
Čestitao je Dan žena svim ,,dragim prijateljicama, kćerkama, majkama i babama”.
Bilo je to dva i po sata pravog praznika ljubavi, ljepote življenja i pjesme.

Ono što je posebno oduševilo publiku jeste kada je Šerbedžija zamolio da sa njim zajedno otpjevaju jednu pjesmu. To je bila ,,Milica jedna u majke” koju su svi ispratili pjevanjem, osmijehom, držanjem ritma rukama i za kraj dugim aplauzom.
Šerbedžija je plesao, pjevao sa publikom o nježnim godinama, o jednoj Aidi iz Mostara, o Ines, Barbari, Eleni,  o djevojci iz njegovog kraja, o drugoj djevojci maloj, o panonskim trešnjama, o kosama boje maka, govorio o ocu šampionu koji sada ima 103 godine i koji nikada svog sina nije gledao na filmu, televiziji niti u pozorištu iz protesta što je postao glumac, a bio je odličan đak i otac je želio da postane doktor… Recitovao je poeziju Rakića, Disa, govorio o posebnoj noći i supruzi Lenki u ,,Filipa Kljajića 32”, a završio regularni dio koncerta silaskom među publiku u pjesmi Zvonka Bogdana ,,Svirci moji”.

Pričao je divne priče između pjesama, pa je tako podsjetio na vrijeme kada je bio u Londonu i kada je na svakom koraku slušao Jugoslovene. Tako je jednog dana naišao na neku gospođu na Čiziku dok je šetao sa djecom.
– Pokaže se osoba A na crvenom svjetlu. Gledamo se ovako. Pogledi nam se zakuju. Kaže ona meni, uz svojstven oblik prepoznavanja: ,,E”. Ja isto: ,,E”. Ona kaže: ,,Jesi ti odozgo?”… Ja kažem: ,,Ja sam Slovenac, iz Slovenije sam.” – počinje priču Šerbedžija.
To je, kako dodaje, razočaralo ovu damu, a onda mu je rekla:
– Vi meni ličite na Radeta Šerbedžiju. Vi ste pljunuti Rade. Mislim se u sebi: ,,Gospođo, toliko sam pljunut da više ne znam gdje su me oni moji tamo prašili.” Ali govorim joj kao Oliver Mlakar: ,,Možda jesam, a možda i ne.” I ona me  zaista prepozna po mom tada već promuklom glasu. Jedva se suzdrža, pa kaže: ,,O majko mila, joooj, majko mila šta si ovo napravila, Rade Šerbedžija čuva tuđu djecu po Londonu!” – prisjetio se Šerbedžija i cijelom salom zaorio se smijeh.

Podsjetio je i na to da ima različitih ljubavi – slijepih, divnih, dobrih, najboljih, čudnih, sve su to naše ljubavi.
Na bis je ponovo odrecitovao ,,Ne daj se Ines”, drugačije nego prvi put, neponovljivo.

– Bravo! Bis! – čulo se iz publike čiji je gornji dio cijeli bio na nogama i dugo, uz publiku u parteru aplaudirao.
Koncert su pratili i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović,  rektorka Univerziteta Crne Gore Radmila Vojvodić, Slobodan Kovačević sa suprugom, Zoran Kalezić sa suprugom…
Tekst i foto: B.R.