ART SLAJDER
VELJKO MIĆUNOVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Gradio sam predstavu kroz svijest djece
Režiser Veljko Mićunović ponovo je u Podgorici gdje radi svoju prvu predstavu za djecu uz prvu ostvarenu saradnju sa Gradskim pozorištem.
Komad se zove ,,Snježana i sedam patuljaka“. Rađen je po tekstu Aleksandra Popovića koji je za ovu potrebu adaptirao Igor Bojović.
Premijera će biti sjutra u 20 sati na Velikoj sceni KIC-a ,,Budo Tomović”, pa je upravo povodom toga danas održana konferencija za novinare.
Ekipa Montenegro magazina nakon presa sa Mićunovićem je razgovarala o radu na ovom projektu.
Ovo je godina u kojoj ćete prvi put postati otac. Koliko je to saznanje uticalo na rad u ovom komadu i prilazak temi koja se bavi svim uticajima i izazovima sa kojima se djeca i roditelji susreću u modernom dobu, od medija, interneta, video igrica, rijalitija do otuđenosti?
– Zanimljivo mi je to da sam pokušao da krenem kroz svijest djece, iz te perspektive da gradim čitavu predstavu. To je bila inspirativna misija u kojoj sam morao da odem korak dalje zato što mislim da bi trebalo dati ipak nešto napredno u toj predstavi. Ne samo biti na njihovom nivou, nego im ponuditi da mogu da se razmaštaju i dalje od toga. Komad je takav kakav jeste, savremen u adaptaciji Ace Popovića. Međutim, mi smo ga potpuno stavili u 2016. za razliku od njegove ‘86, pa se već tu mnogo promijenilo. Ono što mi je posebno bilo važno, to je da ga stavimo u lokalni karakter, baš tu u Podgoricu i da onda samim tim se poigramo i sa jezikom i sa navikama i stvarima koje su pitanje mentaliteta.
Da se nadovežem i na drugi dio teme, s obzirom na sve to, kako djeci prenijeti prave vrijednosti, kako ih naučiti skromnosti, jedinstvenosti, ljubavi i prijateljstvu?
– Divno pitanje, baš zato što je to, čini mi se, krovno pitanje svih roditelja. Mislim da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, ali baš zbog toga što su spoljni uticaji tako surovi, roditelji pokleknu, ne uspiju da se odupru i onda to ode po zlu. Mislim da to jeste ova predstava. Ona diferencira to nešto što je spolja, što je laka zabava, što je estradno, što guši djecu i ono što je iskonsko, arhetipsko, bajkovito, plemenito i suština dobrote koju bi trebalo pratiti kroz vaspitanje.
,,Teatar je najvažnije mjesto na svijetu. Pozorište počiva na trojstvu: pisac-reditelj-prvi glumac. Njih trojica su jednaki prema obavezama i zaslugama”, govorio je Aleksandar Popović. Molim Vas za komentar, odnosno, koliko je u Vašem slučaju ovo tačno?
– To vrlo ima svoje uporište. Ne mogu ja to da svedem na sveto trojstvo, ali nužno je razgovarti o tome koliko su sve komponente predstave važne. Bez samo jedne od njih, ona nije moguća. Ne vjerujem u pozorište bez dobrih glumaca i dobrih komada. Tek onda može režija na pravi način da se razvija.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
