ENGLISH PREPORUKA
NAJLJEPŠI CRNOGORAC ODGOVORIO STAROBEOGRAĐANINU: Crnogorsko gostoprimstvo vam je vazda bolo oči!
Crnogorac Radule Vučetić iz Berana je, nakon pisma jednog Beograđanina u kojem je objasnio šta njemu znači srpska prestonica, a šta došljacima, očigledno isprovociran, napisao status na društvenim mrežama kako bi objasnio malu razliku u vaspitanju provincijalaca i Beograđana.
Vučetić je, inače, mister Srbije koji je osvojio treće mjesto na svjetskom izboru za mistera koji se održao u Bugarskoj od 22. do 28. juna ove godine. Dakle ima i zvaničnu potvrdu da je ono što i sam tvrdi: Najljepši muškarac u Srbiji!
Portal Telegraf.rs u cijelosti je objavio status Beranca :
,,Pošto se često govori o razlici Beograđana i došljaka i o tome kako bi mi došljaci trebali da se vratimo tamo odakle dolazimo, napraviću neku malu paralelu razlike u vaspitanju provincijalaca i takozvanih beo”GRAĐANA“.Prije neki dan dok sam se vozio gradskim prevozom prema centru, u takozvanom ,,krugu dvojke” đe su obično Beogradski starosjedioci, ulazi jedan stariji gospodin u nekim sedamdesetim godinama, obučen, doduše, kao Gandalf iz filma ,,Hobbit”, dugačka sijeda brada, šešir koji do tada nikada nisam vidio, široke pantalone kao nekada popularne zvonarice, a u ruci štap napravljen od drške za čišćenje laminata omotan papirom i selotejpom, a na vrhu nakačena ovalna ručka od česme za vodu koja mu pomaže da se lakše osloni na štap dok hoda.
Tako se gospodin gurao kroz gužvu da nađe mjesto dok su se svi sklanjali kako ih ne bi slučajno ,,zarazio” nečim, ali osim kulture od njega im ništa loše sigurno nije moglo preći. Pozvao sam đeda sa namjernim crnogorskim naglaskom ,,Đedo, šjedi ođe pored mene” dajući im na znanje ono što im vazda bode oči, a to je crnogorsko gostoprimstvo.
Dok smo sjedjeli đed je par puta pokušao da me pita nešto, ali bi se, stideći, predomislio dok ga sam nisam podstakao da me slobodno upita šta god ga zanima.
Pitao me je, doduše, da li imam one telefone što preko njih mogu da saznam kada se dešava neko veče pjesnika, misleći, naravno, na savremene telefone sa internetom kako bih mu mogao saznati kada će biti održano veče pjesnika na kome bi želio da prisustvuje.
I tako smo zajedno tražili na internetu njegovo veče pjesnika, dok su drugi gledali znatiželjno šta to djed traži na mom telefonu. Beograđani ka Beograđani, stari voajeri, u dupe bi se zavukli da saznaju nešto šta ih zanima kako bi imali o čemu pričati. Kako se bližila stanica na kojoj sam trebao izaći, na jednom papiru koji sam imao kod sebe napisao sam datum, mjesto i vrijeme održavanja ,,Oktobarske večeri pjesnika” koje se održava u Smederevu sa tačnim vremenom i lokacijom kako će djedo doći do njih.
Na kraju kada sam izlazio pozdravio me onako kako bi me moj đed znao pozdravit u očima punim poštovanja i oslobođen straha od prihvatanja od velikog grada u kome su ljudi više malograđani nego građani.
I još mali dodatak. Mislim da bi Beograd ličio na metropolu kada bi se više organizovale autobuske ture do malih gradova đe se i dalje drži do kulture i poštovanja starijih i nepoznatih došljaka.
Veliki pozdrav”.
