DOM DOM_IZDVOJENO
TANJA VUJOVIĆ: Ljubav, dosljednost, podrška važni u pripremi prvaka za školu
Da mnogi roditelji, posebno oni koji se zajedno sa svojim djetetom prvi put pripremaju za polazak u prvi razred, imaju bezbroj nedoumica i pitanja u vezi sa tim kako da se postave, šta da urade i kažu svom prvaku kako bi mu olakšali prve dane školovanja potvrđuje za MNE magazin Tanja Vujović pedagoškinja u Osnovnoj školi ,,Blažo Jokov Orlandić” u Baru. Ona ističe da ne postoji ,,recept“ kojeg se roditelji mogu pridržavati, jer mnogo toga zavisi od samog djeteta, okolnosti u kojima porodica živi, od zrelosti djeteta i njegovih dotadašnjih navika i interesovanja.
-Moram naglasiti da se dijete ne priprema za polazak u školu samo nekoliko mjeseci ili sedmica uoči početka školovanja. Spremnost ili gotovost za školu se gradi tokom čitavog predškolskog perioda kroz svakodnevno vaspitavanje i bavljenje djetetom. Gotovo u svim životnim situacijama učite dijete odgovornosti, istrajnosti, strpljenju, razumijevanju drugog, poštovanju dogovorenog i još mnogo toga što će pomoći da ono stasa u odgovornu, funkcionalnu i zdravu ličnost- savjetuje naša sagovornica.
Tanja Vujović
Ipak, kaže ona, postoje smjernice koje mogu biti od koristi roditeljima i uoči samog početka školske godine, ali i tokom čitavog perioda adaptacije na školu. Pedagoškinja smatra da je na roditeljima da pomognu svojoj djeci da razviju pozitivan stav prema onome što ih u školi očekuje, ali i da prihvate neke osnovne činjenice koje se tiču njihovog daljeg školovanja.
-Rad i razmišljanje su uživanje. Nasuprot tome roditelji nerijetko govore djetetu da se polaskom u školu okončava period uživanja i slobodne igre bez obaveza i tako razvijaju negativan stav djeteta prema učenju- kaže ona i smatra da djecu treba učiti da je škola važna, ali da njihov polazak u tu ustanovu neće biti najvažniji događaj 21. vijeka.
-Često roditelji o polasku u školu svog djeteta govore kao o nečemu što je presudno za njihovu budućnost i tako unose nervozu i strepnju kod djeteta. Takođe, roditelji nekada ne mogu da prikriju vlastito uzbuđenje i strahove od ,,surove stvarnosti’’ sa kojom će se njihovi mališani sresti u školi- navodi Tanja.
Dodaje da ono što uče u školi, koliko god čudno zvučalo, ima veze sa ljudima, biljkama, životinjama, prirodom.
-Dječija prirodna radoznalost za sve što ih okružuje treba da se podržava i razvija tako što će ih roditelji ohrabriti da postavljaju pitanja u učionici, da sa njima razgovaraju i da ih ne plaše time da će u školi morati da uče nešto što je teško i što nema veze sa njihovim interesovanjima- smatra naša sagovornica.
Napominje da uspjeh u školi ne mora biti isključivo mjerilo i ocjena njihove ličnosti i kaže da sve u čemu je dijete uspješno treba pohvaliti na adekvatan način – konkretno pohvaliti određeno ponašanje i produkte, i napominje da privremeni neuspjeh u učenju ne definiše djetetovu ličnost, pa mu je potrebno pomoći da otkrije i razvija svoje sposobnosti i talente.
Prema njenim riječima škola nije prvenstveno smišljena da se djeca nauče redu i poslušnosti, već i da nauče.
-Djetetu ne treba prijetiti školom. Nažalost često se čuje rečenica ,,Vidjećeš ti kad pođeš u školu’’! Ovo se često govori neposlušnom djetetu. Dopustite djetetu da ima probleme i podstičite ga, što više možete, da samo izlazi na kraj sa svojim školskim problemima, osnažujte ga da samo brine o sebi i da razvija samopouzdanje- savjetuje naša sagovornica i kaže da često, nažalost ocjena nije u korelaciji sa znanjem.
-Treba hrabriti dijete da uči zbog sebe i da ima mnogo toga što zna i može a što se u školi ne ocjenjuje. Tako se smanjuje strah od ocjene i gradi se samopouzdanje- smatra naša sagovornica i dodaje da uspjeh u školi ne mora da bude samo posljedica muke (’’bez muke nema nauke’’), već i njihove radoznalosti, pameti, zainteresovanosti…
-Škola nije smišljena da bi zadovoljila roditelje i učitelje, već da bi se zadovoljila istinska dječija potreba za znanjem i shvatanjem ovoga svijeta. I na kraju, da ih u školi očekuje nužna adaptacija na pravila, disciplinu i druge ljude- kaže ona.
Smatra da što lakše shvate i što šarmantnije i veselije prihvate ove činjenice, djeca će imati veće izglede da svijet prihvate kao šansu i izazov.
-Ne zaboravite da ove riječi: ljubav, dosljednost, pažnja, povjerenje, strpljenje, podrška, razumijevanje, podsticaj… određuju ulogu roditelja u pripremi djeteta za polazak u školu, kao i prvim danima njegovog školovanja. Ove riječi ujedno čine suštinu uspješnog roditeljstva- zaključuje naša sagovornica.
Ona je poželjela svim prvacima srećan polazak u školu stihovima velikog prijatelje djece, pjesnika Duška Radovića:
’’BAŠ LEPO
što si se rodio,
što si porastao,
što si pošao u školu,
što ćeš postati čovek!’’
Katarina Janković
