23.08.2015. u 6:15
Reinkarnacija ili preporađanje je vjerovanje o ponovnom vraćanju duše u tijelo. Na ovaj način, po vjerovanju, čovjek se poslije smrti ponovo rađa, ali se njegov duh prenosi u neku novu osobu, pa tako dolazi do besmrtnosti duše. Vjerovanje u reinkarnaciju nije vezano samo za hinduizam i budizam, već i za religije zapadnog svijeta. O shvatanju života kao cikličnog procesa gdje duša prelazi u različita tijela, ljudi imaju različite stavove. Jedan dio njih smatra da trenutno žive jedan od brojnih života i da će ih biti još više, dok drugi smatraju da ovim životom završavaju svoju ,,misiju”. Kako bismo saznali kakav stav imaju o ovom pitanju, pitali smo naše sagovornike odbojkaškog reprezentativca Ivana Ječmenicu, kreatorku Kristinu Ilić, predsjednika Nacionalne modne komore Srđana Lubardu i glumicu Crnogorskog narodnog pozorišta Goranu Marković da li vjeruju u reinkarnaciju, kao i šta bi željeli da budu u narednom životu.
Ivan Ječenica, odbojkaški reprezentativac Crne Gore:
-Što se tiče ovog pitanja, vrlo je delikatno…Nekad se desi da razmišljam o tome i nije da me ne zanima šta će se desiti kad odemo gore, ali ipak ne vjerujem u čuda. Ali, kada bih vjerovao i kada bih se vratio ništa ne bih mijenjao. Možda sam sebičan, ali opet bih bio ja, zato je dosta jedan život.
Kristina Ilić, kreatorka:
-Smatram da je reinkarnacija iluzija koju stvara naša svijest. Ali, takođe sam pobornik mišljenja da naše misli itekako utiču na naš život. Znam često odlutati s mislima tako da daleko, da poželim, ako postoji onaj drugi život, da budem u njemu neki veliki moćni ratnik koji ne zna za poraze.
Srđan Lubarda, predsjednik NMK:
-Vjerujem i želim da vjerujem u reinkarnaciju. Uvijek me ta oblast zanimala i sve što ima veze sa tim i sa Tibetom. U sljedećem životu bih da se rodim na nekoj planini, a volio bih biti orao, ili opet čovjek.
Gorana Marković, glumica CNP:
-Mogla bih da se zaigram i povjerujem u reinkarnaciju. Tada bih sigurno bila neki graditelj koji bi spajao nedostupne prirodne ambijente i kreirao puteve kroz njih. Ali, isto bi mi, ipak, najviše odgovaralo da u nekom od sljedećih života budem vjerski poglavar – po mogućnosti neki Papa ili Papesa, jer su to kroz istoriju bili životni putevi puni preokreta i uzbuđenja.