MAGAZIN PREPORUKA
PJESMA ŽIVOTA: Starac umro sam u staračkom domu a za sobom ostavio prelijepe stihove
ilustracija: reckonings.net
Kada je stariji čovjek preminuo u staračkom domu, svi su vjerovali da nije za sobom ostavio ništa vrijedno. Nijesu mogli vjerovati kad su shvatili svoju grešku.
Kasnije, kad su sestre raspremale ono malo stvari koje je Maks Filiser posjedovao, pronašle su ovu pjesmu, čiji kvalitet i sadržaj su ih toliko impresionirali sestre, da su kopije dostavile svim zaposlenima.
Jedna od sestara je odnijela svoju kopiju u Melburn, a odatle se pjesma proširila kao šumski požar po čitavom svijetu – jednostavna, elokventna i nevjerojatno dirljiva.
Čangrizavi starac
Šta vidite sestre? … Šta vidite?
Šta mislite … kad gledate u mene? Čangrizavog starca … ne posebno mudrog,
Nesigurnog iz navike … s lutajućim pogledom?
Kome hrana curi … a on ne odgovara,
Kada glasno kažete … voljela bih da se potrudiš!
Koji naizgled ne primjećuje … stvari koje činiš.
I koji uvijek gubi … cipelu ili čarapu?
Koji, opirao se ili ne … pušta da radiš po volji,
Sa kupanjem i hranjenjem … da ispuniš dugi dan?
Misliš li to? … Vidiš li to?
Onda otvori oči sestro, jer ne gledaš u mene.
Reći ću ti ko sam … dok sjedim ovdje tako mirno.
Dok radim šta želiš … dok jedem po tvojoj volji.
Ja sam dijete od deset … s ocem i majkom,
Braćom i sestrama … koji vole jedni druge.
Mladić od šesnaest … s krilima pod petama
Koji sanja da će uskoro … ljubav spoznati.
Mladoženja od skoro dvadeset … moje srce poskakuje.
Sjećam se zakletve … koju sam obećao da ću održati.
Sa dvadeset i pet, sad … imam djecu svoju.
Koja me trebaju da ih vodim … i sretan, topao dom osiguram.
Čovjek od trideset … Moji mladi rastu brzo,
Vezani jedni za druge … vezama koje će trajati.
Sa četrdeset moji mladi sinovi … su odrasli i otišli,
Ali moja žena pored mene je … da osigura da ne žalim.
S pedeset, ponovno … bebe se igraju oko mojih koljena,
Ponovno znamo djecu … ja i moja voljena.
Mračni dani su predamnom … moja žena sad je mrtva.
Gledam u budućnost … i tresem se u strahu,
Pošto moji mladi sada … imaju mlade svoje.
I mislim o godinama … o ljubavi koju sam znao.
Sad sam star čovjek … i priroda je okrutna.
Šala je učiniti starost … da izgleda budalasto.
Tijelo, ono se raspada … snaga i gracioznost, napuštaju me,
Samo kamen ostaje … tamo gdje je nekad srce bilo.
Ali unutar ove stare lešine, mladić i dalje boravi.
I s vremena na vrijeme … moje ranjeno srce naraste,
I sjećam se radosti … i sjećam se boli.
I volim i živim … život ispočetka.
Mislim na godine, premali ih je broj … koje su prošle prebrzo.
I prihvatam prostu činjenicu … da ništa ne može trajati.
Zato otvorite oči ljudi … otvorite i vidite.
Ne čangrizavog starca.
Pogledajte bliže … vidite … MENE!
