KOLUMNE
MOJ SVIJET: Živjela doživotna naknada
Piše: Dušanka Vukadinović
Pravo na doživotnu naknadu za zaposlene majke sa troje i više djece najbolje je što se moglo desiti ženama u Crnoj Gori. Mogu da biraju hoće li je koristiti ili ne, a u slučaju da poslije 15, odnosno 25 godina staža, budu suočene sa gubitkom posla imaće kakvu takvu sigurnost. Skupština je, konačno, uradila pravu stvar. Dobra strana naknade je to što obezbijeđuje ženama kakvu-takvu ekonomsku nezavisnost, usljed čijeg nedostatka, nekada trpe i loše brakove.
Država trenutno ne raspolaže podatkom koliko žena u ovom momentu ima pravo da koristi ovaj zakon, a prema popisu iz 2011. evidentna je samo brojka da njih oko 80.000 ima troje i više djece. Do zvanične procjene, usudiću se da iznesem moju paušalnu analizu rezultata popisa – da je trećina od ovog broja žena već u penziji, trećina nema zakonske uslove za nadoknadu (nijesu radile ili nemaju dovoljno godina radnog staža) i da bi eventualno najviše trećina njih mogla da koristi ovu povoljnost.
Stav nadležnog ministarstva je da je ovo novi namet na državu i udar na onemoćali budžet. Neko ko poznaje mentalitet crnogorskih žena ne bi trebalo ovako da rezonuje. Sigurna sam da će 90 odsto zaposlenih žena izabrati radije da radi nego da sjedi kući i dobija najviše 300 eura. Crnogorske žene su velike radnice i u kući i na poslu. I na porodičnom i na poslovnom terenu većina tereta je na ženskim leđima. Crnogorke se školuju, emancipovane su i ne idu na posao samo da bi dobijale platu. Ko ih tako tretira, ne cijeni ih i ne poznaje.
Ovaj zakon, trebalo bi i da otrijezni pojedine poslodavce, koji žene, u nekim djelatnostima, plaćaju veoma loše. Na primjer, velikim dijelom u trgovini. Oni bi mogli ostati bez radne snage zbog ovog zakona, jer je svakako pametnije ostati kući za 300 eura, nego rintati svaki dan u nekom supermarketu za manje novca.
Ne stoje ni ocjene da izmjene zakona stimulišu žene da ne rade. Po meni, naprotiv. Stimulišu ih i da rade i da rađaju, jer, u suprotnom ne mogu koristiti ove zakonske benefite.
Više od nameta na budžet, mislim da bi ministarstvo trebalo da brine jedna druga stvar ukoliko se žene budu masovno odlučivale za nadoknadu, u šta, ponavljam, sumnjam. Ali, ako bi se to desilo, i žene zaista zbog naknade počele da napuštaju posao, Crna Gora bi se suočila, sigurna sam, sa jednim drugim većim problemom – padom produktivnosti. Crnogorci su, čast izuzecima, i na poslu, jednako vrijedni kao u svojim domovima. Sa šefovskih mjesta, kao iz fotelje domaćina kuće, saopštavaju listu lijepih želja koje onda uredno odrade žene. Kad bi muškarci popunili upražnjena radna mjesta sa kojih su se povukle žene, recesija bi dobila novu dimenziju.
