DOM PREPORUKA
RODITELJSTVO: Svako, pa i dijete, ima pravo na ,,loš dan”
Jedna od ključnih stvari koje dijete treba da izgradi tokom odrastanja je zdravo samopouzdanje. Ipak, toliko je situacija koje ga prije sputavaju, nego grade, a jedan od razloga je često pogrešno reagovanje odraslih na dječije greške. Iznervirani djetetovim nespretnim rukovanjem s posuđem koje se razbije, slučajno pocijepanom ili slomljenom igračkom, ili trenutnim odbijanjem poslušnosti, roditelji ponekad dijetenazivaju bezobraznim, nespretnim, neposlušnim i slično.
Kako se dijete osjeća nakon takvih epiteta? Kako se, uostalom, vi osjećate ako vas neko prozove nesposobnim čim jednom nešto pogriješite na poslu. I sve to ne bi bio toliki problem, kad se takve reakcije ne bi ponavljale: ,,Baš si razmažen”, ,,Ni za što nisi sposobna”, ,,Tvojoj nespretnosti nema kraja”… Ako ste među onima koji se ne mogu suzdržati od ovakvih reakcija, možete slobodno očekivati da će dijete početi da od vas krije greške, da izbjegava komunikaciju sa vama, kloni se rizika (čak i onih koji su neophodni u odrastanju), opravdava svoje greške ili ih pokuša prebaciti na nekog drugog kako bi se zaštitilo. Zaključiće da ih ne razumijete niti ih pokušavate razumjeti, neće se osjećati vrijednima vaše pažnje i ljubavi, a samopouzdanje će im biti zanemareno.
Iz druge perspektive
Prije nego bilo šta kažete djetetu nakon što pogriješi, razmislite o tome da ga to ne određuje u cijelosti, baš kao što ni vas ne određuje kao lošeg vozača nespretno parkirano vozilo, niti vas katastrofalnom kuvaricom čini neki presoljeni ručak. Izuzetno je važno da pokažete djetetu da je normalno griješiti i da svi griješe, pa tako i vi. Redovno.
Djeca se trude na svoj način da sve naprave kako misle da je ispravno, često učine mnoge dobre stvari, konstantno uče kako bi bila bolja, spretnija, vještija i kao takva ne mogu biti ,,loša” ni ,,zla”. Svako ima pravo i na loš dan i loše raspoloženje i protest da radi nešto što mu se u tom trenutku ne radi, a roditelji često na to zaboravljaju.
Važnost komunikacije
Pokušajte da pitate svoje dijete kako se osjeća kad pogriješi i ohrabrite ga time što vjerujete da će sljedeći put biti uspješnije, jer ono to zaista može. Nemojte ga osuđivati i naučite ga da ni ono ne osuđuje druge vršnjake ili odrasle ako im se desi neka nespretnost. Radije sa njim otvoreno razgovarajte i pokažite mu kako može samo ispraviti grešku tako što će se, na primjer, iskreno izviniti djetetu koje je udarilo u igri ili mu slomilo igračk
Samopouzdanje će se puno snažnije izgraditi kod djece koja nisu prisiljena da kriju svoja prava osjećanja i koja se toga ne stide. To su djeca koja nauče da imaju zdrav odnos prema sopstvenim greškama. Vi ćete biti srećniji jer će dijete u vama vidjeti ,,saveznika” koji ga beskrajno voli i podržava. Naravno, to ne znači da trebate hvaliti dijete kad griješi i kad realno vidite da se nije baš potrudilo. S time takođe budite pažljivi. Jednako tako, pokušajte i ljudima uz koje odrasta ukazati na njihova eventualna etiketiranja djetetove ličnosti, jer ljudi su tome skloni. Međutim, učimo dok smo živi, pa je red da i ispravimo svoje pogrešne reakcije u takvim situacijama.
Izvor: Roditelji.hr
