KOLUMNE
LJUBAV, SEKS I OSTALO: Svi ludujemo na svoj način i u krevetu
Piše: Dr Jovica Dostinić
Na internetu i u štampanim medijima ćete sigurno naći mnoge „tipologije“ koje će u maniru popularne psihologije pokušati da opišu određene tipove ljubavnika, na način da se čitalačka publika u njima prepozna i pritom zabavi. Nauka koja se zove psihologija ličnosti ozbiljno se bavi ovim pitanjem.
Još je engleski istraživač Ejsnek u publikaciji „Seks i ličnost“ (1972) pretpostavio da bi ljudi koji pripadaju određenim tipovima ličnosti trebalo da se na predvidiv način razlikuju u svom seksualnom ponašanju, kao i u seksualnoj patologiji. Rezultati istraživanja koje je sam sproveo nijesu bili ubjedljivi. Najveći problem je svakako činjenica da ne postoji tipologija ličnosti koja bi bila od svih prihvaćena i u ovu svrhu primjenjiva. Ovo će najbolje ilustrovati sljedeći citat: „ …Psihologija ličnosti je područje u kojem svako luduje na svoj način…“ (Momirović).
Po psihoanalitičkoj teoriji njemačkog psihoanalitičara Frica Rejmana čovjek u prvim godinama života prolazi kroz presudne faze psihoseksualnog razvoja. Od toga kako će se ličnost prilagoditi razvojnim iskušenjima, zavisiće i njena konačna struktura. Tako nastaju četiri normalna tipa ličnosti: shizoidna, depresivna, opsesivna i histerična.
U psihodinamičkom smislu, ove ličnosti karaktrišu određene bazične životne težnje, čije ugrožavanje aktivira sa njima povezane bazične strahove. Rejman kaže da su svi mogući strahovi naposljetku varijante ovih bazičnih strahova, što će reći da oni oblikuju ljudsko ponašanje.
Evo kako to izglada u domenu seksualnog ponašanja. Shizoidna ličnost je u stalnoj borbi da sačuva sopstveni identitet i integritet. Ona može seksualni odnos doživjeti kao prijetnju ovim težnjama, pa se kloni pretjeranog intimiziranja sa partnerom. To može rezultirati mnogim površnim vezama. Partneri shizoide doživljavaju kao hladne i nesposobne za ljubav.
Depresivna ličnost teži potpunom predavanju i pripadanju drugome. Iz toga slijedi strah od odbacivanja i samoće. I najmanja primjedba od strane partnera srušiće samopouzdanje depresivca i navesti ga na niz manevara kojima će pokušati da osigura vezu. Partner će, ako ima bar malo uvida, uživati u depresivčevoj spremnosti da se za drugoga žrtvuje, pa će to ponekad i zloupotrijebiti.
Opsesivac u vezi traži trajnost i stabilnost. Zbog toga je njegov partner uvijek pod budnim okom, a svaka neizvjesnost i promjena u obrascu funkcionisanja veze je nepoželjna. Partner ga može doživjeti kao kontrolora i „davitelja“. Histeričar voli promjene i rizik. Stabilnu vezu doživljava kao lišavanje slobode i zatvaranje u zlatni kavez. Partner njegovo ponašanje može protumačiti kao neodgovorno ili teatralno. Sada zamislite kako izgleda veza jednog opsesivca i jednog histeričara. Prvi bi da sve konzervira, a drugi da sve mijenja.
