29.06.2015. u 7:00
U borbi za nezavisnost, mladi se često otvoreno sukobljavaju sa odraslima i „kreću u napad“ kako bi zaštitili vlastita mišljenja i stavove. Premda su svi odrasli prošli sve ove faze, teško mogu razumjeti potrebe mladih, pa ih zbog „čudnog“ ponašanja kritikuju i kažnjavaju. Mladi zauzvrat odbijaju savjete roditelja jer svako nametanje doživljavaju kao napad na svoje Ja. Ovako, za MNE magazin, govori psihološkinja Zorica Minić pojašnjavajući zašto tokom odrastanja mladi ne trpe autoritete.
-Činjenica je da se i mladi nesvjesno boje da odrastu. Nijesu sigurni da li mogu da postanu onakvi kakvi žele, ali im ponos ne dozvoljava da to priznaju. Kad podsvjesno sumnjaju u svoju sposobnost, začas nađu dokaze da im roditelji stoje na putu, a ne vlastiti strahovi. Oni su spremni da se pridržavaju pravila, ako je očigledno da su odrasli iskreni u pogledu tih svojih pravila i ideala. Ali, ako im uspije da otkriju licemjerstvo kod starijih, to ih oslobađa obaveze da se povinuju pravilima. U isto vrijeme to podriva njihov osjećaj sigurnosti-kaže Zorica Minić.
Dok je u periodu djetinjstva roditelj autoritet, figura koja ima snagu i moć da uradi i postigne mnogo, posebno ono što je djetetu nedostižno, ulaskom u adolescenciju dijete roditelja vidi kao ličnost, osobu sa svim dobrim i lošim osobinama koje više ili manje cijeni, osobu koja nešto i ne zna i ne može. U adolescenciji, kaže naša sagovornica, namjerno nerviranje i izazivanje roditelja predstavlja cilj za sebe.
-Na putu ka zrelosti mladi znaju ko su, ali nijesu u to baš sasvim sigurni. Znaju što žele biti, a opet ne znaju kako to ostvariti. Doba adolescencije, osim burnih promjena i prepreka, predstavlja doba koje dugo ostaje u sjećanju. Javljaju se prve simpatije, stvaraju dublja prijateljstva i stiču nova iskustva koja kasnije pomažu da izrastemo u zrelu osobu koja će se na više ili manje uspješan način moći nositi sa životnim preprekama-pojašnjava naša sagovornica.
Po prirodi godina u kojima jesu mladima je bitno da se osjećaju moćnim u pozitivnom ili negativnom smislu. Ponekad roditelji teško shvataju da je nasilnost i agresivnost upravo odbrana od depresivnosti. Mladi postaju ratoborni i razdražljivi, svađaju se sa ukućanima, ponašaju se nasilnički i arogantni su. Sve su te reakcije zapravo odbrana od tuge i depresije.
-Mladi ljudi žele mnogo. Problem je što mladi i sada žele mnogo, a veoma malo može da im se pruži. S druge strane, vide da se sada toleriše ono što bi u normalnim uslovima podleglo kazni. Kada kriminalci postaju društveno priznati, medijski slavljeni, šta da očekujemo od mladih-kaže Minić uz konstataciju da je apsurd kao uzore ponuditi ljude sumnjive prošlosti, a tražiti od mladih čednost.