KOLUMNE

MOJ SVIJET: Ne treba nam čuvar plaže

28.06.2015. u 22:23

Piše: Dušanka Vukadinović

U danima kad ne mislim da je najsrećniji onaj ko se nije rodio, mislim da je najsrećniji onaj ko se rodio pored mora. Sunce i more eliksir su koji me održava u životu od ljeta do ljeta. Godine možda za mnoge počinju januarom, meni julom. Plus 35, čista i topla voda, žamor pomiješanih svjetskih jezika, bjekstvo iz poznate sredine u mjesto gdje polovinu dana provedeš pod suncobranom. Kad ne plivaš čitaš, piješ kafu u hladovini plažnog bara. Svi su preplanuli, mlađi, ljepši, veseliji. A tek zalazak sunca na plaži, prava masaža svijesti ukočene od problema. Tjeskoba svakodnevice koja me gužva do ljetnjeg odmora, iščezne za jedan dan na prelijepim crnogorskim plažama. Ili grčkim. Ili onim na koje sam tek planirala da odem. U Tunis možda.

Najljepše je biti turista. E, pa ni to više ne važi. Kakav smo svijet postali? Sve je postalo komplikovano i stresno. Planiramo odmor razmišljajući o riziku. Prvi je rizik da nećeš moći da uštediš pristojnu sumu za odlazak na putovanje. A, iako nadljudskim naporom savladaš tu prepreku, u situaciji si da destinaciju određuješ po tome koliko ćeš biti bezbjedan. Prije samo nedjelju dana odlazak u Grčku, Tunis ili možda Pariz bio je vrlo primamljivo rješenje. Danas, razmišljali bismo o odlasku i da je sve gratis.

Onespokojeni gledamo televizijske kadrove sa tuniskih plaža, francuskih ulica, ispred grčkih bankomata. Umjesto liste najboljih gradova za odmor čitamo sve širi spisak onih u kojim bi se mogao desiti sljedeći teroristički napad. I niko nam ništa ne objašnjava. Umjesto sveobuhvatne analize šta se dešava, je li svijet u nekom ratu, imamo vijest da se sporadično, tu i tamo, dešavaju incidenti – sa jednom ili pedeset žrtava. Masakr tamo gdje ga nije bilo i gdje ga nijesmo mogli očekivati.

Ljetovanje u Crnoj Gori ove godine lično biram zbog finansijskih, ali i zbog novonastalih svjetskih okolnosti. Još vjerujem da smo, u ovom smislu, mala bezbjedna oaza i da smo zbog toga u prednosti, ako je i jedna više ostala. Nadam se da će se ova intuicija da nam na Primorju ne treba ,,čuvar plaže” pokazati tačnom. Makar još sljedećih 100 ljeta.