KOLUMNE

LJUBAV, SEKS I OSTALO: Muškarcu godi status slobodnog strijelca

 

dr. dostinic - Copy

Piše: Dr Jovica Dostinić

Nesposobnost da se sačuva ljubavna veza, a kamoli brak, kao da postaje zaštitni znak doba u kome živimo. Veze su postale površne i kratkotrajne, a brakovi se sve češće raspadaju. Tradicionalno se strah od vezivanja pripisuje muškarcima uz pretpostavku da iza njega, ustvari, stoji strah od gubitka slobode, ili strah od preuzimanja obaveza i odgovornosti.

Konstitucionalna nesposobnost muškaraca da uspostavljaju duboke emocionalne veze mogla bi biti posljedica genetskog egoizma. Jer, sve dok su u poziciji slobodnih strijelaca, muškarci mogu da ukrštaju svoje gene sa raspoloženim partnerkama. Ipak, činjenica je da se i žene, naročito one mlađe, sve više odlučuju da žive same. Strah od vezivanja može imati uzroke u ličnom lošem iskustvu. Nezavisno od uzroka raskida prethodne veze (personalno neslaganje, ljubomora, agresija, narkomanija), sam raskid može biti vrlo bolan, pa se nova veza emocionalno ne produbljuje u strahu od novih povrjeđivanja. Strah od vezivanja uvijek je u vezi sa strahom od gubitka.

Da neko ima strah od vezivanja može se vidjeti po načinu na koji bira partnera. Takav će često birati partnera sa kojim pretpostavlja da veza neće funkcionisati – bilo da je razlika u godinama prevelika, partner već ima djecu, partner ne može da ima djecu, ili jednostavno predaleko stanuje. Kad je već ušao u vezu, prepoznaćete onoga koji ima strah od vezivanja, po tome što će se vrlo brzo osjećati kao zarobljenik i izbjegavaće svako planiranje zajedničke budućnosti.

Pamtim primjer gdje su partneri živjeli u udaljenim gradovima, sastajali se kada je za to bilo prilike i bili zadovoljni vezom. Odlučili su se za zajednički život, očekujući da će time njihova sreća biti još veća. Kada su se uselili u zajednički stan muškarac, ne samo da je izgubio seksualnu želju, već je postao impotentan. I ovdje se naravno radi o strahu od vezivanja i pokušaju da se problem interpersonalne distance riješi seksom. Kao odgovor na,  subjektivno doživljenu, pretjeranu bliskost kod partnera se razvila seksualna disfunkcija. U ovakvim slučajevima preporučuje se psihoterapija. Problematični partner bi trebao da prihvati, da je moguća veza koja liči na vagu, gdje se uspostavlja ravnoteža između lične slobode na jednom tasu i uzajamne intimnosti na drugom.