DOM
RODITELJSKI STRAHOVI: Dozvoliti ili zabraniti ljetovanje sa društvom
Na listi roditeljskih strahova, kažu stručnjaci, zahtjev za prvo samostalno ljetovanje kotira se veoma visoko, odmah nakon pozajmljivanja očevog auta. Iskustvo psihologa govori da oko 14. godine počinju pregovori o samostalnom ljetovanju, a da su roditelji, u prosjeku, dvije godine kasnije spremni da dijete isprate na peron ili aerodrom.
Psihološkinja iz Podgorice Zorica Minić u razgovoru za MNE magazin kaže da niko ne može da pronađe psihološku računicu pomoću koje će izračunati dan, čas i minut kada je dijete zrelo za prvo samostalno ljetovanje.
– Djeca koja su, primjera radi, često odlazila na rekreativnu nastavu i ekskurzije, ili su ljetovala sa školom, sportskim klubom ili folklornim ansamblom, spremnija su za samostalni boravak na moru i odvajanje od roditelja nego njihovi vršnjaci koji su na odmor išli isključivo sa porodicom-pojašnjava Zorica Minić.
Ona kaže da je odvajanje od kuće stresno za roditelje, a za tinejdžere je takođe stres, ali i uživanje.
– Izvor nesporazuma je u tome što tinejdžeri i „starci“ ne misle na istu stvar kada diskutuju o samostalnom ljetovanju. Dok roditeljima raste pritisak zbog mogućih situacija kroz koje dijete može da prođe, ono im euforično priča kako će provesti prvi „pravi“ odmor. Odrasli strepe od eksperimentisanja sa alkoholom, drugim supstancama ili „upadanja“ u loše društvo, dok dijete uzbuđeno razmišlja o tome kako će uživati u čarima samostalnog života na moru – kaže psihološkinja.
Ona smatra da roditelji treba da se suoče sa kontrapitanjima: Da li postoji ikakva prepreka da se to čega se oni boje desi ovdje, pored njih? Kakve su njihove uspomene sa ljetovanja? Da li su uzbudljive toliko koliko nikada ne bi željeli da budu uzbudljive njihovom djetetu?
Zorica Minić
Zašto ne dozvoliti mladoj osobi da se provodi i doživi nova iskustva bez nadzora?
Nakon ovakvog promišljanja, kaže Minić, dolazimo do toga da nije poenta da se cijelog života ide za djetetom i izigrava čuvar, već da se ono nauči da samo procjenjuje dobre i loše vrijednosti. U savremenom svijetu sigurno je mnogo teže zbog opšte opasnosti, narkotika, kriminala, ali otac i majka moraju da budu angažovani oko potomaka i uče ih šta je dobro, a šta ne. Ma kako to paradoksalno zvučalo, nije važno da li je samo dijete spremno za odmor, već i roditelj.
Naša sagovornica kaže da, u većini slučajeva, roditelji djeci dozvoljavaju odlazak na odmor sa društvom poslije drugog razreda srednje škole, ukoliko je dijete svojim dotadašnjim ponašanjem potvrdilo da njegova zrelost odgovara očekivanoj. To podrazumjeva procjenu da će dijete poštovati dogovor o javljanju, da neće potrošiti novac prije nego što stigne na odredište i da se neće rizično ponašati. Samostalno ljetovanje trebalo bi da bude i nagrada za uloženi trud, postignuti uspjeh, ispoštovani dogovor…
Psihološkinja kaže da se mnogi roditelji prije prvog samostalnog ljetovanja djeteta opredjeljuju za varijantu „nadzirana nezavisnost“.
– To se u praksi svodi na ljetovanje u istom mjestu, ali na različitim „adresama“. Roditelji mogu odsjesti u hotelu, a dijete u privatnom smještaju sa svojim društvom. Tako će roditelji sačuvati osjećaj kontrole, a dijete – osjećaj nezavisnosti – pojašnjava Minić.
Kad na dnevni red dođe tema o samostalnom odmoru odrasli moraju da budu „glas razuma, a ne panike“.
– Njihov zadatak je da dijete sigurno i obezbijeđeno krene na put. Ono bi trebalo na odmor da ode samostalno i spremno za situacije koje mogu da se dese i da zna u njima da se snađe, ali ne i isprepadano roditeljskom pričom o mogućim rizicima. Ponekad tinejdžeri odbijaju našu brigu, ali i ne vole da su prepušteni sami sebi. Roditelji i dijete trebalo bi da naprave „koalicioni sporazum“ sa kratkim i osnovnim uputstvima koja će da poštuju – da, prije svega, ne dovodi u opasnost sebe i društvo sa kojim ide, da se redovno javlja na telefon, da se u slučaju bilo kakve neprilike odmah javi kući…Dijete mora da zna da će roditelj priskočiti u pomoć u slučaju neke nezgode. To mu daje sigurnost. Roditeljima ostaje da vjeruju, a povjerenje se gradi od samog početka života- naglašava Zorica Minić.
