Svi roditelji žele svojoj djeci dobro, ali metode vaspitanja su kod svakog drugačije. Ovaj test vas može zabaviti, ali i pomoći da saznate koja je vaša metoda i možete li nešto učiniti da budete još bolji roditelj.
a) Pažljivo slušate što vam djeca govore i donosite, prema vašem mišljenju, najpravednije rješenje; (A)
b) Ne prihvatate razgovor o svađi, već ih tjerate vani da se igraju; (P)
c) Uzimate spornu igračku od djece dok se ona ne dogovore među sobom kako će se s njom igrati. (D)
Uhvatili ste dijete vašeg komšije kako puši na hodniku. Šta ćete učiniti?
a) Praviti se da niste ništa vidjeli; (P)
b) Zaprijetićete djetetu da ćete sve reći njegovim roditeljima; (A)
c) Izmislićete neki neočekivani argument o štetnosti pušenja. (D)
a) Manje ćete ga pitati želi li nešto kako ne biste stalno slušali odgovor „ne“. Radićete sve pozitivno i ignorisaćete ispade, jer će tako brže proći; (A)
b) Nagovarati ga, nuditi izbor, jer mislite da će ga to smiriti; (D)
c) Ostavićete ga na miru. Ako ne želi da šeta, jede, spava… ne mora. (P)
a) Takva su razdoblja normalna kad se čovjek bavi nečim ozbiljnijim, no loše je odustati od nečeg kad je već počeo; (A)
b) Pokušaću da saznam razlog što je odustao, koliko je ozbiljan u tome i iz toga ću pokušati da zaključim šta treba raditi dalje; (D)
c) Razmišljam kako nema smisla prisiljavati dijete na bilo šta. Ako želi ostaviti aktivnost, neka je ostavi. Probao je i sada ga to više ne zanima. (P)
a) Da odvoji više vremena za dijete i uzme u obzir njegov temperament; (D)
b) Da razradi sistem požurivanja djeteta; (A)
c) Da tome ne pridaje posebno značenje, jer će se problem prije ili poslije sam riješiti. (P)
a) Trudite se provjeriti tu informaciju kod drugih roditelja i učiteljice; (A)
b) Pitate dijete je li sigurno u to, kako poslije ne bi bilo neprilike; (D)
c) Odmah ćete povjerovati. Ako učiteljica nije zadala, onda nema zadatka. (P)
a) Odlučno zabranjujete djetetu da se druži s njim; (A)
b) Ispitujete dijete zašto mu se sviđa taj prijatelj, izgovarate svoje mišljenje, pokušavate raširiti krug djetetovih prijatelja kako bi se možda pojavili novi prijatelji; (D)
c) Ne miješate se. Na kraju, sve će se to još mnogo puta promijeniti i dijete će već samo odlučiti s kim će se igrati. (P)
RJEŠENJE
Pogledajte koji odgovor prevladava kod vas A, D ili P, pa pročitajte o vašem roditeljskom stilu.
A AUTORITATIVNI
Vaš stil vaspitanja je autoritativan. Zvuči oštro, ali u stvarnosti nije tako loše. To ne mora da znači da vi praktikujete samo kazne i suzbijate bilo kakvu djetetovu inicijativu, nego prvo imate želju da kontrolišete dijete na svakom koraku. Ta želja roditelja da prati apsolutno sve što se zbiva u djetetovu životu i duši spriječiće da ono pogriješi. No, kako dijete odrasta, važno mu je dopustiti da ima vlastita rješenja i odluke – za početak u malim stvarima, a zatim i u ozbiljnijim pitanjima. Ne prilagodite li se na vrijeme, mogli biste odgojiti čovjeka koji se stalno buni i svađa ili, pak, suprotno – čovjeka koji se povija, ponizan je i nema životne inicijative.
D DEMOKRATE
Vi se svjesno ili nesvjesno koristite demokratskim stilom vaspitanja. Uvjereni ste u to da je najbolje rješenje ono koje čovjek (čak i maleni) donese sam. Vi smatrate da slobodu djeteta ne valja ograničavati bez razloga i da u pitanjima vaspitanja treba polaziti od djetetovih potreba i mogućnosti, a ne od vlastite udobnosti. Ipak, s druge strane, ne smijete zaboraviti da su roditelji u stvari obavezni da postupaju prema djetetu s pozicije odrasle osobe. Vaše je dijete još zaigrano i bezbrižno, a nije vaš odrasli prijatelj. Zbog toga mu ne treba stavljati na leđa terete odluka kojima nije doraslo. Nemojte se bojati da pokažete strogost te, ako to dijete zaslužuje, primjereno ga i kaznite.
P POPUSTLJIVI
Popustljivi stil vaspitanja vaš je roditeljski stil. Vi situacije puštate da se dogode i nad njima praktično nemate kontrolu. Prema vašem mišljenju, djeca ionako rastu sama po sebi, a vi im dajete samo onoliko koliko je nužno za opstanak. Roditelj se naravno može opustiti kad su male stvari u pitanju te ih slobodno prepustiti djetetu da o njima odluči. No, ako roditelji ni u čemu djetetu ne daju svoje mišljenje koje je u stvari znak pažnje i brige za dijete – to je signal za uzbunu. Često to govori da su roditelji zbog vlastite slabosti jednostavno dignuli ruke od djeteta.