DRUŠTVO SLAJDER
U POSJETI PORODICI MARTINOVIĆ: Od Marijinog rođenja, naš život je stalna borba
Nasmijano lice osmogodišnje Marije, bilo je prvo što smo ugledali kada smo ušli u dom Martinovića na Cetinju. I pored bolesti koja je prati od kako se rodila, njeni roditelji majka Snežana i otac Nenad kažu da joj se suze na licu nikada ne vide. Marija, pomalo stidljivo, kaže da voli da se igra sa drugom djecom i dvije godine starijom sestrom Milicom, a najviše voli da vozi motor.
Prije mjesec dana vratila se iz Amerike gdje je operisana od tumora bubrega. Tamo je otišla zahvaljujući podršci porodice i humanitarnim akcijama u okviru kojih je obezbijeđen novac za liječenje. Sad prima hemoterapiju, a na naše pitanje kako se osjeća, Marija kaže:
-Dobro sam. Ništa me ne boli. Nije me boljelo ni u Americi.
Kada je imala osam mjeseci, Mariji je odstranjen bubreg, a samo nekoliko mjeseci nakon toga, saznali su da je bolest zahvatila i drugi. Nadu za izliječinje ponudili su ljekari iz američke bolnice „St. Jude“ u Memfisu.
Dok razgovaramo Marijina majka Snežana, prisjeća se trenutka kada su saznali da je djevojčica teško bolesna.
-Marijina bolest je otkrivena kad je imala osam mjeseci. Prvi trag preko koga smo saznali da nešto nije u redu bio je veliki broj klica ešerihije koji su pokazali laboratorijski nalazi. Imala sam potpuno normalnu i redovnu trdnoću, radila ultrazvučne preglede i ništa nije upućivalo da postoji problem- ispričala je Snežana Martinović.
Mariji je dijagnozu uspostavio hematolog u Institutu za bolesti djece u Podgorici dr Mujović, koji je otkrio da je tumor zahvatio gotovo čitavi bubreg. Nakon toga upućena je u Institut za majku i dijete u Beogradu, gdje su morali da joj odstrane desni bubreg. Snežana kaže da je jako teško podnosila hemoterapiju koju je kao beba morala da prima.
– Prva informacija da je ona bolesna je bio veliki šok za nas. Ali, ipak sam imala snage, jer sam tako morala… Sve ovo vrijeme se i borim zbog nje. Imala sam veliku podršku od porodice, supruga, prijatelja, sugrađana i cijele Crne Gore na kraju, jer su svi pričali o Mariji i brinuli za nju. Za nas je život neprestana borba od kako se Marija rodila – priča Snežana.
Marija sa majkom
Nakon nepuna dva mjeseca od prve operacije, otišli su u Beograd na kontrolu i tako saznali da je tumor zahvatio i drugi bubreg, uprkos hemoterapiji koju je nakon operacije primala. Nakon toga, objašnjava Snežana, opet je počela sa hemoterapijom koju je sve teže podnosila.
– Onda smo čuli za Rasima Mekića iz Tuzle koji se bavi alternativnom medicinom, i pribjegli smo tome jer smo željeli da joj pomognemo. Već sedam godina Marija koristi ljekove na biljnoj bazi koje joj on pravi. Ja se trudim da spremam samo organsku hranu jer joj prija- napominje Snežana.
Iako se na lijevom bubregu tumor učaurio, kako objašnjava Marijina majka, u avgustu im je dr Đokić sa Instituta za majku i dijete predložio da je povedu u bolnicu „St.Jude“ u Memfisu.
-Bile su male šanse da nas uopšte prime u tu bolnicu jer se ona bavi isključivo istraživačkim radom. Međutim, Marijin slučaj im je bio jako zanimljiv, jer je jako mlada dobila tumor, nosila ga u sebi sedam godina i to je bilo njima interesantno. Razgovarala sam sa doktorom iz te bolnice, Andrejem Davidovim, koji je rekao da je spreman da je operiše, jer je to, po njegovom mišljenju, bila posljednja šansa- rekla je Snežana i dodala da je rok za operaciju bio do 15. marta, i da su putem humanitarnih akcija i pomoći građana za 15 dana sakupili 20.000 eura.
Marija je u američkoj bolnici bila sedam dana. Operacija je trajala četiri sata, a medicinska sestra je na svakih sat vremena dolazila da obavijesti roditelje da je Marija dobro.
-Odmah smo mogli da je vidimo, bila je na intezivnoj njezi dva dana, sedam dana u bolnici, a još sedam van nje, u objektu koji je bio u sklopu kompleksa. Ona je dobro podnijela operaciju jer je dobila epiduralnu anesteziju, preko koje je četiri dana primala ljekove – objašnjava Snežana.
Bolnica u kojoj je boravila uređena je, kaže Snežana, kao iz bajke. Imaju igraonice, sve je čisto i uređeno tako da pacijentima boravak bude što prijatniji.
-U toj bolnici se trude da se suze ne vide na dječijem licu. Kada bi medicinska sestra donijela smajiliće i tužiće i pitala Mariju da izabere kako se osjeća, Marija bi uvijek izabrala smajli, uvijek je bila radosna- kaže uz osmijeh Snežana i dodaje da je Marija sjutradan nakon operacije tražila da ustane i prošeta.
Zbog hemoterapije koju prima Marija ne može da ide u školu.Prvo polugođe je završila, ali roditelji ne žele da je opterećuju školskim obavezama dok se sasvim ne oporavi.
Marija sa sestrom Milicom i drugom
Dok ne pođe u školu ova hrabra djevojčica igra se i sa ptičicama koje cvrkutom ispunjavaju dom Martinovića. Rekla nam je da najviše od svih igračaka, voli Pink pantera kojeg je dobila od gradonačelnika Prijestonice Cetinje, Aleksandra Bogdanovića koji je često posjećivao. Dok smo se pozdravljali sa Marijom i njenom porodicom, ispred kuće se čula dječija graja. Drugari su čekali Mariju da izađe i pridruži im se u igri.
Katarina Janković
