DRUŠTVO SLAJDER
NAŠI U SVIJETU: Nikšićanka Milica Knežević otkriva tajne zdrave hrane
U nekim zemljama hrana se smatra svetinjom, u drugim je to nešto što drži porodicu na okupu, nešto što je tradicija i, uz kulturu, označava identitet jednog naroda. Nikšićanka Milica Knežević pokazala je svu svoju ljubav prema hrani ,,Na tanjiru“, kako se zove njen vrlo posjećeni blog. Koliko Milica dobro radi svoj posao dovoljno govori činjenica da je natanjiru.com imao oko milion i po pregleda.
Mi smo se u razgovoru sa njom dotakli putovanja, hrane i Crne Gore.
Diplomirali ste španski jezik. Šta je opredijelilo da se ne bavite profesurom ili prevođenjem, već se posvetite blogu o hrani?
– Ideja o pisanju bloga o hrani postoji još od studentskih dana. Sve je započelo 2007. godine, ali kako nijesam bila spremna na takav poduhvat, blog je ostao uspavan do 2012.
Životne okolnosti su me, donekle, odvukle od posla u struci, a pogurale da shvatim da je hrana moja velika strast i da želim da joj se posvetim. Zasad, kroz blog „Na tanjiru“ i širenje ideja, saznanja, recepata i ljubavi prema hrani. Vidjećemo da li će se to pretvoriti u nešto veće i uticajnije.
Naravno, jezici ostaju moja velika ljubav – španski, engleski, italijanski i sad švedski. Život u tim govornim područjima daje mi odličnu priliku da ove jezike često koristim i usavršavam.
Vaš blog posvećen je isključivo zdravoj hrani. Zbog čega je to bio Vaš izbor?
– Po meni, zdrava hrana je ona koja je u što prirodnijem stanju, bez nepotrebnih dodataka, vještačkih aroma, pojačivača ukusa i slično. To je hrana koju sami spremamo kod kuće i koja podsjeća na ono što su spremale naše bake – bez keksa, instant praha za puding ili tople čokolade, margarina, biljnih „sireva“ i, uopšte, već gotovih proizvoda i kaloričnih, a nutritivno siromašnih grickalica. Zdrava ishrana bi trebalo da se zasniva na povrću, voću, integralnim žitaricama, masnoćama iz orašastih plodova i sjemenki, hladno cijeđenim uljima, uz umjereno prisustvo mesa, ribe i mliječnih proizvoda.
Blog „Na tanjiru“ oslikava moju kuhinju i trenutno interesovanje. U poslednje vrijeme sam u raspoloženju za zdrave poslastice bez šećera, a intenzivirala se i težnja da sve „bijelo“ zamijenim integralnim. Pokušavam da kroz blog inspirišem ljude da kuvaju što zdravije i raznovrsnije.
Blog o hrani podrazumijeva kvalitetne fotografije. Da li Vi sami fotografišete jela?
– Danas je skoro nezamislivo pisati blog o hrani bez fotografije. Čini mi se da vizuelni prikaz jela može odigrati presudnu ulogu u odluci da li ćemo isprobati neki recept ili ne.
Hranu za blog stilizujem i fotografišem sama, a to podrazumijeva stalno učenje i uvježbavanje. Ako se osvrnete na fotografije sa početka pisanja bloga i današnje, lako je uočiti razliku u kvalitetu.
Koliko ljudi prati Vaš blog?
– Čak i na moje iznenađenje, stranice na blogu su, dosad, pregledane preko milion i po puta. Čitalaca je sve više. Ipak, više od broja me čini srećnom odnos koji stvaram sa njima. Skoro svakodnevno neko pošalje mejl, poruku ili komentar sa pitanjima, lijepim riječima podrške i, zahvaljujući njima, shvatam da to što radim ima smisla.
Živjeli ste u raznim zemljama. Kakve ste utiske stekli o kulturi ishrane?
– Vjerovatno zbog brzine života, svuda se primjećuje pribjegavanje „instant“ hrani, restoranima brze hrane i slično.
Ako izuzmemo to, rekla bih da je u mediteranskim zemljama (u Grčkoj, Italiji, kao i kod nas) nacionalna hrana popularnija nego u Švedskoj. Grci i Italijani, najčešće, idu u nacionalne restorane, jedu tradicionalna jela i niko bolje ne kuva od mame ili bake. Na sjeveru je zastupljena otvorenost, želja za isprobavanjem i kombinacijom različitih ukusa i namirnica iz cijelog svijeta. Dopada mi se i jedna i druga opcija, svaka na svoj način.
Možete li napraviti paralelu između švedske i crnogorske kuhinje?
– U Švedskoj su zime jako duge, pa je u prošlosti i izbor namirnica bio ograničen. Mnoga od tradicionalnih jela su nastala upravo iz potrebe da se hrana što duže sačuva, tako da je popularna usoljena, dimljena i fermentisana riba, hrskavi hljeb, fermentisano povrće i slično. Krompir je osnovna hrana, a veoma je prisutno korjenasto povrće.
Zanimljivo je da se meso obično služi uz sos na bazi pavlake i putera, kao i neki tip džema, najčešće od bobičastog voća. Hljeb je od kiselog tijesta, savršeno hrskav i punog ukusa. Tradicionalne poslastice su, često, na bazi pavlake i marcipana, a veoma su popularna i slatka peciva, koja mirišu na cimet i kardamom.
Tradicionalna skandinavska kuhinja možda nije bogata kao mediteranska, ali to ne sprečava njihove kuvare da haraju svjetskom kulinarskom scenom poslednjih godina.
Koliko je improvizacija važna u pravljenju jela?
– Što se mene tiče, kuvanje ne postoji bez improvizacije. Ovdje mislim na sposobnost da se prilagodimo stanju u ostavi i frižideru, spremimo jelo od onoga što nam je dostupno. Svojim čitaocima obično napomenem da se prvog puta pridržavaju recepta, a onda puste mašti na volju.
Koji je Vaš specijalitet?
– Postoje neki klasici u mojoj kuhinji, ali kad bih počela da izdvajam, lista bi bila poduža – uglavnom su na blogu. Uvijek isprobavam nova jela, eksperimentišem sa novim namirnicama i nepoznatim kuhinjama, tako da se i ono što često ponavljam mijenja od perioda do perioda.
Koje mirise i ukuse pamtite iz djetinjstva?
– I sad mogu da zamislim slatkasti miris pečenog biskvita i specifičan miris čokoladnih kremova, baš u onom trenutku kad čokolada počne da se topi. I danas mi taj miris izmami osmjeh.
Kad sam u Crnoj Gori, rijetko propustim mamine ćufte od blitve, pitu sa razvučenim korama, žutu tortu sa pečenim lješnicima i makar jednu večeru od domaćeg hljeba, slanine i crnog ili mladog luka iz bašte (znam, nije mnogo damski!)
Kakav je život u Švedskoj? Možete li napraviti paralelu između života u njoj i Crnoj Gori?
– Velika je razlika u uslovima, organizaciji, pogledu na javno dobro i poštovanje prostora drugih ljudi. Švedska je dobro organizovana zemlja, što je vidljivo i u malim stvarima, kao što su javni prevoz, rijetke saobraćajne gužve, čistoća i očuvanost zelenih površina. Ljudi obično poštuju pravila. To je, prosto, način života. Od Šveđana bismo mnogo toga mogli naučiti.
Sa druge strane, ljudi su individualisti, pa i odnosi djeluju hladnije nego kod nas ili, recimo, u Grčkoj i Italiji. Ipak, mislim da dobrim dijelom na to utiče i veličina grada u kojem živite.
Život na raznim mjestima nam daje priliku da upoznamo različite zemlje i kulture, ali nam to stvori i iluziju o savršenom gradu ili zemlji, nečemu što bi bilo kombinacija svega dobrog što smo vidjeli.
(U MNE magazin preporukama, rubrici Dom, Milica je izdvojila tri recepta sa svog sajta www.natanjiru.com)
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
