DRUŠTVO SLAJDER
NAŠA GOŠĆA: Slikarka Rajka Kujundžijević, zvanična Mis Crne Gore 1968. i 1969. godine
Rajka Kujundžijević, slikarka iz Budve je dva puta zaredom ponijela lentu najljepše djevojke Crne Gore, 1968. u Herceg Novom i 1969. u Budvi. Bila je i druga pratilja za izbor Mis Jugoslavije, u organizaciji časopisa „Politika BAZAR“. Za MNE magazin ova divna dama koja plijeni duhom, kulturom i manirima govori o vlastitom poimanju ljepote, o danima slave vezane za pistu i naslovnicu u boji tada prestižnog „Bazara“, o lakim i teškim momentima koje joj je život pružio.
– U mom rodnom Kotoru, poznata manekenka i predstavnik Politikinog izdanja „Bazar“ Tamara Bakić, pitala me je :„Misliš li da bi mogla biti Mis Crne Gore“? Odgovorila sam joj da je to van pameti. Drugi su me prijavili i ja sam se našla prvi put te daleke 1968. godine na pisti za izbor Mis Crne Gore. Imala sam osamnaest godina.
Kada je Rajka prošetala pistom nije, kaže, uopšte bila uzbuđena.
-Bila sam samo svjesna da ljudi u publici jako aplaudiraju, ali mislila sam da je to reakcija na svaki izlazak djevojke koja se takmiči. I kada sam čula proglašenje, po automatizmu sam otišla da mi stave lentu i uzmem cvijeće. Nijesam bila svjesna šta mi se dešava. U žiriju su bili poznati slikari Vojo Stanić i Mario Maskreli, kao i supruga gospodina Stanića Nada Stanić. Vidjela sam da analiziraju svaki dio moga lica i bilo mi je neugodno jer sam bila povučena po prirodi. Ipak, iskreno rečeno, ta titula mi je dala „vjetar u leđa“ u smislu samopouzdanja. Te godine na Zlatiboru sam bila četvrta na izboru za Mis Jugoslavije. A kada je došao kod mene kući da mi čestita ujak koji je bio borac u staroj Jugoslaviji i tada visoki funkcioner, shvatila sam da se meni definitivno dešava nešto značajno – priča Rajka Kujundžijević.
Poslije izbora za Mis Crne Gore iduće 1969. godine, ponovo je Rajka Kujundžijević, kao pobjednica otišla na izbor za Mis tadašnje Jugoslavije u Beograd.
-Bila sam proglašena za drugu pratilju. Te godine sam se zaljubila u mog muža, poznatog budvanskog psihijatra dr Nikolu Kujundžijevića, i izbori ljepote me više nijesu zanimali. Umjesto da hrabro zakoračim u svijet, kako su mnogi očekivali, ja sam tražila sigurnost – naglašava naša sagovornica.
Ona kaže da je za nju svijet slavnih bio svijet nesigurnosti gdje stalno morate da se dokazujete, da budete u svijetu iluzija…
-Volim suštinu i istinu. Od malih nogu sam bila vezana za slikarstvo i tu sam potpuno svoja. To je moj pravi odnos prema ljepoti. Mislim da je danas puno toga imitacija života, dok je nekada bilo mnogo više stvarnosti- pojašnjava naša sagovornica.
Dva puta je Rajka bila na naslovnici „Bazara“ kao Mis Crne Gore 1968. i 1969. godine.
– Sjećam se da sam jednom prilikom bila u gostima kod kumova u Budvi. Probudim se ujutru i izađem u grad, a na trafikama sa naslovnica ovog lista samo se smijem. Znam da sam tada kupila samo jedan primjerak. Moje naslovnice i isječke iz novina čuvala je moja majka Ljubica u kutiji godinama, a onda ih je bacila. Rekla mi je :„To je davno prošlo“. Nijesam se ljutila, a onda mi je, nakon čitavih petnaest godina, moja tetka iz Novog Sada koja me je mnogo voljela, donijela naslovnu stranu „Bazara“ iz 1969. godine na kojoj sam, i nju jedino imam – kaže Rajka.
Naša sagovornica kaže da nije lako biti lijep u starijem dobu, jer treba zadržati formu, oplemeniti duh i biti svjestan prolaznosti.
– Iskreno i danas mi je drago kada čujem da sam lijepa, ali moj duh oplemenjuje moj izgled. U protivnom, sve bi bilo dosadno. Savršenstvo je dosadno. Zato mlade devojke ne treba da se sjekiraju ako nemaju plave oči, savršen nos i savršen ten – naglašava Rajka Kujundžijević.
Ona se od najranije mladosti bavi slikarstvom. Slika akvarele i ulja, mozaik tuš. Kritičari njene radove svrstavaju u lirski ekspresionizam. U Budvi vodi školu slikanja, član je brojnih nevladinih organizacija, a odnedavno i član inicijativnog odbora Ekološkog društva “Budva” čiji je cilj povećanje kvaliteta života. Uskoro planira izložbu slika u Beogradu.U slobodno vrijeme voli da šeta, meditira, posjećuje kulturne događaji, ali i da kuva, jer je kuvanje, kaže, umjetnost.
