DRUŠTVO SLAJDER
DEJAN SAVIĆEVIĆ U OGLEDALU: Recept za uspjeh ne postoji bez profesionalizma i tačnosti
Bivši fudbalerski as, a sada prvi čovjek Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević, uprkos neradom pojavljivanju u medijima jer smatra da treba dati priliku drugima da se iskažu, izdvojio je vrijeme i odgovorio na pitanja u našoj rubrici ,,U ogledalu”. On u razgovoru za MNE magazin otkriva koliko su profesionalizam i tačnost važni segmenti u poslu, šta je za njega prava ljubav i koliko se odrastanje u Titogradu razlikuje od odrastanja današnjih generacija u Crnoj Gori.
Na šta vas asocira djetinjstvo?
– Mislim da sam imao bolje djetinjstvo od današnjih generacija. Obilježio ga je drugačiji socijalni momenat, bilo je više pravog druženja, prvenstveno mislim na ono „ispred zgrade“. Bili smo bezbrižniji, u zdravijem okruženju, lišeni „luksuza“ modernih tehnologija, mobilnih telefona, interneta, društvenih mreža…Moji drugari i ja smo imali dvije lopte, fudbalsku i košarkašku i to je bilo to. Djetinjstvo u Ulici ,,Omera Abdovića” ne bih mijenjao ni za šta. Svakodnevni sportski okršaji sa komšijama „oficirima“ i „avijatičarima“ , kako smo zvali drugove iz kraja, bili su dovoljan razlog za sreću.
Sjećate li se prvog honorara i kako ste ga potrošili?
– Prvi novac sam zaradio kao petnaestogodišnjak u OFK ,,Titograd“ 1981. godine. Sjećam se da je to bilo 150. 000 dinara i da sam mogao da kupim dvoje farmerica, dvije jakne i patike. Ipak, u „boljem“ sjećanju mi je prvi ozbiljniji honorar koji sam dobio u FK „Crvena Zvezda“, kada sam dobio 20. 000 dolara nakon čega sam sa bratom otišao u šoping u Italiju.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na prvom mjestu su profesionalizam i tačnost. Smatram da ako oni izostanu nema uspjeha ni u jednom poslu.
Koju knjigu ili film biste preporučili?
– Veoma volim da gledam filmove, posebno one iz „naše produkcije“. Klasike poput ,,Maratonci trče počasni krug“ i „Ko to tamo peva“ i filmove Živka Nikolića uvijek sa istim oduševljenjem gledam. Od inostranih to su ,,Kum“ i „Zgodna žena“.
Jelo koje najviše volite?
– Danas su to skoro sva jela sa menija italijanske kuhinje, špagete, lingvini, morski plodovi. Nekada sam bio veliki ljubitelj mesa, čak toliki da kao neki „zavisnik“ nisam mogao da zamislim obrok bez njega. Ipak, usvojio sam neke zdravije navike i samim tim se opredijelio za laganiju ishranu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Razumijevanje na prvom mjestu! Ljubav je osjećanje koje treba njegovati i ulagati svog sebe. Stalno razmišljanje o nekome i potreba za zajedničkim provođenjem vremena su nezamjenjivi.
Putovanje koje pamtite?
– Mnogo sam proputovao svijetom i kao igrač i kasnije. Obožavam da putujem. Putovanje u Egipat, na koje sam „nevoljno“ otišao posebno pamtim. Bilo je to vrijeme mog angažmana u „Crvenoj zvezdi“, a bio sam povrijeđen i htio sam da ostanem u Beogradu ali tadašnji trener Dragoslav Šekularac je insistirao i morao sam da odem. Nisam se pokajao jer sam imao priliku da prošetam i obiđem Koeopsovu piramidu što je obilježilo period putovanja. Takođe, jak utisak nosim i sa obilaska Trfijumfalne kapije, Kineskog zida i Nijagarinih vodopada. Jedina destinacija koju izbjegavam je Afrika dok je obilazak Australije na listi želja.
Kog umjetnika biste oživjeli i zašto?
– Ne bih mogao da se odlučim ni za jednog posebno, ali smatram da bi slikari koji su napravili djela koja traju vjekovima svakako bili na vrhu liste onih koje bi trebalo „vratiti“.
Koja je pjesma vašeg života?
– Svaki period života je „obojen“ nekom pjesmom. Uvijek rado čujem sve sa repertoara Zdravka Čolića, Bijelog dugmeta, Cece, Šabana Šaulića, Lepe Brene ali malu prednost u ovom trenutku dajem Aci Lukasu.
I.M.
