KOLUMNE
DRUGI PIŠU: Ima li vaše dijete zabranjenog druga
Ilustracija: Getty images / Thincstock
Da vas pitam nešto – da li su vama roditelji branili da se družite sa djecom za koju su oni procijenili da nijesu ,,vaše društvo”, a vi ste se ipak tajno sa njima družili iz sve snage, jer nikada i ni sa kim nijeste osjetili toliku kompatibilnost?
Ja jesam.
Iskradala sam se sa dva parčeta lenje pite umotane u salvetu da bismo je pojele zajedno na zidiću ispred njene kuće. Srećne što smo zajedno, uživale smo igrajući se satima dok mi kao Pepeljugi vrijeme ne iscuri za tren, a kući se pojavim pretvorena u bundevu od tuge i griže savjesti što sam morala da lažem gdje sam bila.
Takođe mi je neopisivo prijalo da se družim sa ,,nevaljalom djecom”. To su bili uglavnom dječaci, par njih, koji su vazda bili spremni da naprave neku nedopustivu glupost, da se potuku sa nekim iz drugog odjeljenja ili da ometaju čas. Kao ,,dobrom djetetu”, odličnom đaku, bilo mi je zabavno da udišem njihovu hrabrost da urade sve ono što ja nikada ne bih smjela.
Srđan je bio moj zabranjeni drug. I dan danas mi je drug poslije 30 godina.
Ako predispozicija da uživaš u društvu ,,loše djece” može da se genetski prenese na sopstvenu djecu, ja sam je definitivno prenijela na moje devojčice. Učila sam ih da budu dobre prema drugima, da prihvate svakoga, da ne biraju prijatelje po brendu telefona i patika. Da svakome pomognu, da sačuvaju tajne koje su im povjerene, da ne ogovaraju nikoga i da se klone onih koji im ne prijaju.
Od sve djece, one su odabrale ,,loše dijete”, dječaka koji je spreman da uradi šta god je potrebno, ne bi li skrenuo pažnju na sebe. Svakodnevno slušam šta je ,,nevaljali dječak” radio. U njihovom glasu osjećam zabrinutost i divljenje. Kažu da su sva djeca protiv njega. I roditelji te djece. Roditelji žele da on bude izbačen iz škole daleko od njihovih prinčeva i princeza. Mjesecima spremaju linč. Organizovali se i potpisali peticiju.,,Vršnjačko nasilje!”, viču svi na roditeljskom.
IZBACITE GA IZ ŠKOLE! ON JE BACIO LOPTU NA MOJE DIJETE! MOJE DijETE NE MOŽE DA ODGOVARA BIOLOGIJU OD NJEGA! ON JE MOM DJETETU PRIJETIO I SAD IMA TRAUME! BACITE GA LAVOVIMA! ON JE MOM DJETETU REKAO RUŽNU RIJEČ! Majke plaču, zapjenile, očevi naoštrili kažiprste i prijete.
ŽELIMO DA BUDE KAŽNJEN! KAŽNJEN NAJGOROM KAZNOM!
A da mu oderemo kožu i razapnemo je ispred škole kao na Ibarskoj magistrali za primjer bilo kom dječaku koji je dobio poriv da se potuče, šutne loptu u prozor ili kaže ružnu riječ? Da ga javno ispljujemo i ponizimo pred cijelom školom, jer tvoja princeza nije mogla da odgovara geografiju od njega? A da mu napravimo kavez u učionici, pa da mu tu bude mjesto, da ta pomahnitala zvijer bude na sigurnom, a vi bezbrižni?
Njegovi roditelji pognute glave sjede, čekaju da se to kamenovanje završi i tako krvavi odu kući. Ja sjedim iza njih, srce mi se skupilo na veličinu oraha, zamišljam kako će se ovako okupiti i zbog moje djece jer su u direktnom kontaktu sa ,,lošim djetetom”.
U šta smo se pretvorili?
On je samo nemirno dijete, nesnađeno, podivljalo od puberteta. On radi sve ono što su dječaci radili od vajkada, samo što je to odjednom postalo zabranjeno. Nije zabranjeno da glasno slušaš narodnjake na odmoru na telefonu od 600 evra (lično se uvjerila u ovo), ali ne smiješ da šutneš loptu u pravcu druga, jer ako ga pogodi lopta i raskrvari mu se usna, bićeš živ odran i posoljen.
Rekoh svojim djevojčicama da se druže sa kim god žele, i da će se vremenom sve promijeniti. Dobra djeca će možda postati loša, a loša ona koja ti na kraju krste djecu. Budite mudre, klonite se nevolja. Ne moraju da se druže sa vama. Imate jedna drugu. Žene su generalno kučke. To iskustvo ne mogu da vam prenesem. To morate da osjetite na sopstvenoj koži. Imate najnemirnijeg druga u školi. Utičite dobro na njega, jer je to ono što mu je najpotrebnije. Podržite ga, jer niko drugi neće.
Mame znaju šta nije dobro za njihove ćerke. Na primer bronzer na licu u petom osnovne i uokvirena usta. Nemirni dječaci su zabavni.
,,A jel sad tebe mrze svi roditelji?”
,,Da, jer nisam htjela da se igram njihove glupe igre”.
Piše: Sandra Todorović
Izvor: mondo.rs
