Večeras u Nikšićkom pozorištu sa početkom u 20h u okviru ,,13. Međunarodnog festivala glumca – Nikšić 2016”, biće izvedena predstava Kormaka Makartija „Voz“ Zvezdara teatra iz Beograda, u režiji i adaptaciji Voje Brajovića.
Prevod su uradili Milica i Branislav Mihajlović, a adaptaciju scene i kostima Jelisaveta Tatić Čuturilo.Uloge: CRNI Sergej Trifunović i BELI Voja Brajović.
Inspirisan djelom Kormaka Makartija, jedino što želim ovom predstavom je da izazovem kritički odnos i svijest o tome kuda ovaj svijet ide. I naravno, prije svega, čovjekoljublje, koje ima veliku moć da spriječi propast civilizacije.
Po mom mišljenju, najbolji lijek za čovjeka i njegovo najjače oružje je kultura, čiji su najvažniji segmenti umjetnost i riječ.
U početku svega, bješe riječ. Riječ, istovremeno najskuplja i najjeftinija stvar. Ništa se ne bagateliše tako olako kao riječ. Pokušavam da napišem nešto za program, ali mi se u lice ceri zaludnost tog čina. Da se išta smisleno da napisati, scenska postavka ovog djela, bila bi besmislena. Ovo nije pozorišna predstava. Ovo je nešto sa čime ćemo se svi mi, sudarati do kraja života, tog voza bez konduktera, kome se početna, krajnja i usputne stanice, ne mogu znati.
Kormak Makarti (1933, poznat po romanu „Nema zemlje za starce“) je duodrami, ovdje nazvanu „Voz“, zamislio kao disput o razlozima za život i smrt, između dva beketovska lika, Crnog (Sergej Trifunović) i Belog (Voja Brajović).
Profesor (Beli) je pokušao da se ubije skokom pod voz. „S one strane“ ga dočekuje Crni, da ga „propita“ o nedostatku ljubavi među ljudima. Čitava predstava se, u tom disputu, kreće u biblijskim okvirima, preispitujući kosmički razlog koji je ljude otuđio i uzeo im samilost, ljubav i nadu.
Neka vrsta palog anđela, Crni (izvrstan, koncentrisan i spontan Sergej Trifunović) je isto toliko životan i prisutan, koliko i profesor Beli (Voja Brajović), iako je poslat da bude provodnik između neba i zemlje. Crni je čovjek crne kože, Beli je bijelac. Je li to značajna razlika, kada se raspravlja o pravu i mogućnosti na život ili smrt?
Kao u svim djelima Kormaka Makartija, i u ovoj duodrami se (slično kao u Beketovom „Čekajući Godoa“) raspravlja o duhovnim i svjetovnim pitanjima o mogućnosti postojanja Boga u svijetu, koji je odavno zastranio. Ovozemaljska dobra su problematizovana u raspravi o kulturi, o civilizaciji i ljudskoj potrebi da ih sagleda. Vrhunac ljepote je u duhu, u ljubavi, uprkos tome što je ona, po predstavi u režiji Voje Brajovića, izgubljena kao mogućnost, u hodu vremena.
Ova zahtjevna, vrlo zanimljiva predstava, ponešto preraspričana, imala je dobro težište i kretala se u pravilnom dramskom ritmu. Virtuoznost Sergeja Trifunovića (odavno neviđena ovdje) se odlično kombinovala sa smirenošću i izražajnošću Voje Brajovića, stvarajući tandem koji se, u svom neskladu, harmonično borio za istu stvar – ljudsko razumijevanje i saosjećanje.
Dragana Bošković
Ulaznice za predstavu ,,Voz” su rasprodate, dok se ulaznice za ostale predstave koje su na repertoaru mogu kupiti na biletarnici Nikšićkog pozorišta od 8 do 20h.
Organizator događaja je JU Nikšićko pozorište u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću. Pokrovitelji Festivala su Vlada Crne Gore – Ministarstvo kulture i Opština Nikšić.
Izvor: Onogošt