DRUŠTVO SLAJDER
PODGORIČANKA ANITA ČOVIĆ U NJUJORKU: Bila sam uporna i to se isplatilo
Radni dan mi počinje u pet ujutro, uz crnu kafu i muziku, a onda krećem na posao. Od osam sati sam za radnim stolom do sedam uveče. Poslovno putujem često, nekad i dva puta nedjeljno što zna da bude jako naporno, priča za MNE magazin Podgoričanka Anita Čović koja radi u Njujorku.
Ona obavlja posao direktorice njujorškog odjeljenja za odnose sa javnošću za internacionalnu tehnološku kompaniju Social Discovery Ventures i zadovoljna je poslom, a prije dvije godine je završila studije.
Počeci
Anita priča da je u Crnoj Gori diplomirala Ekonomiju, sa fokusom na internacionalnu ekonomiju i finansije. Četvrti razred srednje škole završila je u Americi preko programa za razmjenu studenata zbog čega je nakon studija odlučila da opet pođe u tu zemlju i provede ljeto ,,sa svojom američkom porodicom“.
-Uporedo sam ispitivala mogućnosti nastavljanja svog školovanja u Americi. Željela sam da zaokružim školovanje na nekom od prestižnih američkih fakulteta i to na način da sama iznesem finansijski teret bez pomoći moje porodice – kaže Anita.
Počela je tada da se prijavljuje na oglase za posao, odlazila je na intervjue, a obilazila je i kampuse mnogobrojnih renomiranih univerziteta.
-Mnogi poznanici su se smijali mojim namjerama. Rekli bi mi ,,da moram da prođem testove, da je školarina previsoka, da kao internacionalni student moram platiti sve u kešu”. Nisam znala kako je to ostvarivo, ali sam znala da za sve u životu postoji rješenje – uvjerena je ona.
Bila je uporna i to se isplatilo – jednog dana je na njenu adresu stigao poziv sa Webster Univerziteta, sa sjedištem u ST.Louisu.
-Prošla sam intervju, dobila parcijalnu školarinu i posao na Univerzitetu, a najvrednije od svega mogućnost da završim magistarske studije na jednom uvaženom Univerzitetu. I tako, nemoguće je postalo moguće. Ako ne krenete nećete ni stići, ako ne vjerujete neće se ni desiti. Ako čovjek nije spreman da se stalno mijenja, uči i hrabro ide u nepoznato kako bi otkrio šta je na drugoj strani, onda ste osudili sebe da cijelog života ostanete samo na jednoj strani – kaže Anita.
Ona pojašnjava da je na Univerzitetu obavljala posao koordinatora za regrutovanje internacionalnih studenata. St.Louis ima status ,,međunarodnog otvorenog grada“ u ovaj centralni dio Amerike je, navodi ona, stigao veliki broj doseljenika iz cijelog svijeta, što je prouzrokovalo i veliki broj internacionalnih studenata.
-To nije bilo ništa komplikovano, ali je bila dobra prilika da uđem u sistem ,,parcijalne školarine“, da smanjim troškove studiranja – priča ona.
Za manje od dvije godine dobila je diplomu magistra. Anita kaže da joj se, takođe, veoma brzo ukazala prilika da radi u Njujorku. I to kao direktorica njujorškog odeljenja za odnose sa javnošću za internaciolanu tehnološku kompaniju Social Discovery Ventures.
– Brzo sam napredovala, usavršila tehnike PR-a. Radila sam na raznim projektima i bila supervizor brojnim marketinškim agencijama. Međutim, pored menadžerskih dužnosti, bila sam zadužena da projekte medijski promovišem na nacionalnim američkim televizijama sa milionskim auditorijumom kao što su Pix11, Chicago TV, Jet-Set Washington, Coffee with America, California HD Lifestyle – rekla je ona.
Prisjeća se i da je kao uspješna poslovna žena predstavljena i na najpoznatijim portalima i magazinima kao što je Huffington Post, AOL,TreeHugher, FastMagazine.
-Najveće zadovoljstvo mi je što sam uvijek nalazila načine da promovišem svoju Crnu Goru na većini tih gostovanja. Riječ Montenegro izgovorila sam na stotine puta, a moja država bila je uvrštena i u medijsku kampanju ,,Pet mističnih destinacija u svijetu” – priča Anita.
Bez protekcije
Naša sagovornica je ispričala i šta poslodavci najviše cijene na poslu-kreativnost, upornost, lojalnost i ideje.
-Samo ono što donosi profit. Održaću svoju poziciju u kompaniji sve dok moj angažman donosi profit. Ovdje je posao mjerljiv. Lideri srednjeg nivoa u kompanijama, među koje spadam, najpromjenljivija su kategorija među zaposlenima. Nema tetke koja vam može pomoći da sačuvate radnu poziciju ako nemate stabilan trend u poslovanju- kaže ona.
Tamo, kako navodi, svaki zaposleni prosto ,,osjeća“ da li mu se približava dan otkaza ili dan nestanka firme. A kada se to i dogodi,
nema razmišljanja o prošlosti, već valja zgrabiti novu ideju za budućnost.
-Svakom mladom i obrazovanom čovjeku iz Crne Gore sugerisala bih da bar jednom i, makar, na kratko, prođe kroz ,,zapadni sistem rada“, jer će po povratku u domovinu imati drugačiji odnos prema radu i kategoriji nesmjenjivosti. No se plašim da ih majke i tetke opet ne ,,uzmu pod svoje“ – kaže ona.
Anita priznaje da joj nije bilo teško da se prilagodi tamošnjem načinu života, jer je u Americi boravila i kao srednjoškolka. Njujork je, kaže, priča za sebe. Naša sagovornica priča da je to ,,posebna planeta-filozofija života“.
-Toliko različitosti od arihitekture, ljudi, kultura, hrane, mode, jezika, ali na kraju sve se nekako složi u cjelinu. Njujork je težak, naporan, užurban, hladan, grub, nemilosrdan, ali opet tako oslobađajući, jedinstven, opijajući… Taj grad je iznenađujući, mističan i uvijek drugačiji – rekla je ona.
Vjeruje da većina ljudi koja živi dugo u ovom gradu ima dovoljno materijala da napiše autobiografski betseler.
-Njujork nudi bezgraničnu mogućnost slobode, odabira bez predrasuda. U prašumi možeš da se izgubiš ako ne znaš svoj put i cilj. U Americi sam iskristalisala svoje prioritete, naučila sam da kazem NE, da štitim sebe, da se borim, da ne osuđujem nikoga, da imam otvoren pristup ka životu, da pričam o idejama, a ne o ljudima i da težim uspjehu – kaže Anita.
Kad kaže ,,uspjeh“ pojašnjava da misli na sopstevno ispunjenje kad čovjek prođe sam kroz teške i bolne trenutke ,,bez ikoga svog i napokon iskusi taj osjećaj zadovoljstva koji dolazi iz pobjede i ostavarenja naizgled nemogućeg“.
-Kad jednom to osjetiš, ostaješ zagledan u naredne izazove. Ipak, Crna Gora je uvijek u srcu, ona je najtoplija, najljepša – moj jedini dom. Međutim, većina ljudi u Crnoj Gori pristaje na kompromis, na status quo, na bavljenje ljudima, a ne idejama, na osuđivanje i neprihvatanje drugih mišljenja. Znam dosta 30-godišnjaka koji i dalje žive kod mame i tate, a to im je sasvim u redu i krive sistem zbog toga. To je kukavičluk i strah od odgovornosti da se preuzme teret borbe za nove uslove i svoju priču u Crnoj Gori ili bilo gdje drugo u svijetu – kaže naša sagovornica.
Zabluda, dodaje ona, ,,da smo pametniji od ostalih i da ćemo se ,,snaći na brzinu”, te da ćemo i ,,pirinač prodati kinezima”, samo je zabluda i ništa više“.
Novinarstvo
Anita je ispričala i kako provodi svoje slobodno vrijeme. Voli tada da se druži sa prijateljima, kao i da šeta njujorškim avenijam. Uvijek nađe vremena i da posjeti neku izložbu ili pođe na koncert.
-Mada i često pobjegnem izvan grada u prirodu kako bih se odmorila. Hobi mi je pisanje i biću iskrena, nemam toliko slobodnog vremena da se ozbiljnije posvetim tom ,,đavoljem rudarskom poslu“ – kaže ona.
Anitin rad se cijeni na poslu, a da li je to njeno angažovanje iz snova? Voli, kaže ona, marketing i odnose sa javnošću i zato jeste u ovoj struci i za sada uživa u tome što radi.
-Ali, jako me privlači televizija i zbog toga krivim svog oca. Odrasla sam gledajući njegove reportaže iz raznih djelova svijeta i tako sam naučila da cijenim novinarstvo kao profesiju. Vidim sebe jednog dana ispred kamere u ulozi reportera. Čini mi se da sam naučila da posmatram svijet oko sebe i rado bih prenijela neke slike iz života na mali ekran. Da zajedno razmišljamo. Da stvaramo drugačije – kaže ona.
Anita ističe da bi voljela da obogati korporativno iskustvo sa još nekoliko godina rada u Americi, a onda sa stečenim znanjem da se vrati u, kako kaže, najljepšu Crnu Goru.
-Ili da dobijem priliku da ovdje u Njujorku radim nešto za interese Crne Gore – rekla je ona.
N.Đ.
