6.10.2016. u 8:15
Podgoričanin Igor Jovančević dio je tima stručnjaka koji je u Francuskoj dizajnirao robota koji umjesto zaposlenih na aerodromu obavlja inspekciju aviona pred polijetanje. On za MNE magazin objašnjava da je to radio u okviru doktorske disertacije.
Nakon što je završio gimnaziju u glavnom gradu Crne Gore, Igor je upisao Prirodno-matematički fakultet. Radio je tri godine u našoj državi, a prisjeća se da je uporedo tada aplicirao za VIBOT Erasmus Mundus master program iz oblasti kompjuterske vizije i robotike.
-To je jako selektivan i intenzivan dvogodišnji program tokom kojeg mijenjate najmanje tri, a najčešće četiri zemlje. Kada sam dobio stipendiju poslije mnogo razmišljanja sam odlučio da napustim posao i Crnu Goru i nastavim studije. To nije bila laka odluka – kaže on.
Na master studijama je proveo po jedan semestar u Francuskoj i Španiji i jednu godinu u Škotskoj. Igor kaže da je znanje koje je stekao u Crnoj Gori dobro i da se od samog početka osjećao potpuno konkurentno sa kolegama iz svih drugih sredina.
-Nakon toga ponuđena mi je pozicija na Univerzitetu u Tuluzu, u Francuskoj, na kojem radim posljednje tri godine. Paralelno radim na doktorskoj tezi i držim praktičnu nastavu studentima. Ovog mjeseca branim doktorsku tezu – kaže on.
Komentarišući projekat robota koji radi na pisti Air France i hangar Airbus, Igor kaže da taj projekat kojim žele da usavrše robota još traje.
Planovi
Kada Igor odbrani doktorsku tezu kaže da planira da radi u industriji. Preferira, navodi on, kompaktnije timove gdje pojedinac nije dio velike mašinerije, nego direktno doprinosi realizaciji ideje.
– Kako u kompjuterskoj viziji postoji mnogo neistraženih aplikacija nadam se da ću i sam oformiti tim strastvenih pojedinaca koji će unaprijediti svijet u kom živimo- kazao je on.
Naš sagovornik ističe da ga talentovani studenti inspirišu da jedan dio svog vremena u budućnosti posveti prenošenju znanja. Uživa da radi sa studentima.
Komentarišući tamošnji sistem studiranja Igor kaže da je izuzetno važno što su studenti obavezni da tokom studija odrade dvije prakse od ukupno deset mjeseci, a makar jedan semestar tokom studija provode na razmjeni u inostranstvu.
-Na taj način, studenti upoznaju druge kulture i sisteme praktičnog rada, koji ih obučavaju za budući posao u struci – rekao je on.
Sa Igorom smo razgovarali i o tome koliko mu je bilo teško da se prilagodi životu u inostranstvu. On je u posljednjih pet godina živio u tri evropske zemlje od čega najviše u Francuskoj. Nijedna od tih promjena, kaže, nije bila laka.
-Najteža je bila ona prva kada sam iz svoje zemlje došao u Francusku. Sve kasnije promjene sredine se lakše podnose. Ipak, sve sredine je karakterisao kulturni miks, pa sam imao priliku da studiram i radim sa ljudima iz najrazličitijih kultura. Stekao sam nekoliko bliskih prijatelja sa svih kontinenata- prisjeća se on.
Domovina
Ljudi u Zapadnoj Evropi su, dodaje Igor, naviknuti na strance i na različitosti gledaju kao na bogatstvo. On ističe da je najvažnije da pristupite otvoreno i da se trudite da govorite lokalni jezik.
– Danas Francusku osjećam kao drugu domovinu. Francuzi su velika nacija sa dugom tradicijom. Jako su ponosni na svoju zemlju i pojedinac uvijek razmišlja šta može da uradi za nju, a ne obrnuto. Postoji jak osjećaj jednakosti, solidarnosti i socijalne pravde. Ugrožene kategorije društva su snažno podržane od države. Isto tako, još od vremena francuske revolucije Francuzi bučno protestuju zbog svega čime nisu zadovoljni – kaže Igor.
Posebno mu se, dodaje on, sviđa što nikada ne zaboravljaju balans između rada i slobodnog vremena.
-Pauza za ručak je često duga, fizička aktivnost u toku dana je obavezna, a godišnji odmor i vikend su neupitne kategorije – kaže Igor.
Kako se on bavi naučnim istraživanjem iz oblasti matematike i informatike, radni dan često provede za kompjuterom pišući programski kod ili naučni rad. Nekoliko puta godišnje odlazi na međunarodne konferencije da prezentuje dotadašnji rad. Ove godine je bio i na jednoj takvoj u Crnoj Gori.
-Pet industrijskih kompanija i dvije naučne laboratorije su učestvovale u projektu.To zahtjeva i komunikaciju sa ljudima iz tima, sastanke sa njima, prezentovanje rezultata pred timom, organizaciju testova koje smo imali sa našim robotom na avionima u hangaru ili na aerodromskoj pisti – kaže Igor.
Odgovarajući na pitanje kako provodi slobodno vrijeme, naš sagovornik kaže da se trudi da nađe vremena za sport.
-Ostalo su uobičajene stvari, vrijeme sa porodicom i prijateljima, čitanje. Volim da putujem, za šta trenutno nemam puno vremena, jer najveći dio slobodnih dana koristim da dođem u Crnu Goru – rekao je on.
S.Đ.