Međunarodni dan osoba sa Daunovim sindromom obilježava se danas tako što se u znak podrške, nose šarene ili različite čarape. To je simbol ovog događaja, jer, kako se tvrdi, šarene čarape osobe sa Daunovim sindromom ne mogu upariti.
Međunarodni dan ovih osoba obilježava se na dan početka proljeća 21. marta, jer brojke koje označavaju datum 21.3. predstavljaju oznaku hromozoma koji je jedinstven za ove osobe. Društvene mreže su ovih dana bile zatrpane fotografijama javnih ličnosti i građana, na kojima se vidi da nose različite šarene čarape.
Za osobe sa Daunovim sindromom sa svih strana stižu poruke podrške, pa je pomoćnica direktora Resursnog centra ,,1.jun” iz Podgorice Zorica Vuković zadovoljna. Ona za MNE magazin priča kako se u centru školuju i djeca sa Daunovim sindromom, ali da ih nema mnogo. Odgovarajući na pitanje da li i danas neki roditelji izoluju iz društva djecu sa ovim sindromom, čuvajući ih u kućama, naša sagovornica kaže da, vjerovatno, postoje takve porodice.
– Naš zadatak je da ih opismenimo, socijalizujemo i ekonomski mogu da se osamostale i uključe u našu zajednicu – kaže Vuković.
Kada djeca završe školovanje u ovoj ustanovi dobijaju zvanje polukvalifikacije drugog stepena za različite vrste zanimanja. Koliko njih je uspjelo da se zaposli nakon toga, Vuković kaže da ne znaju, jer nemaju saradnju po tom pitanju sa Zavodom za zapošljavanje i centrima za socijalni rad.
– Uporno tvrdim da je velika greška što se ne uspostavlja kontakt, jer ne znamo šta se dešava kasnije sa tom djecom. To je jedan veliki problem koji stalno ističemo, ali nikako da ga riješimo. U Podogorici znamo da su se neki zaposlili kao pekari, kuvari, automehaničari… –kaže Vuković.
Ovim osobama je izgleda teže doći do posla, jer naša sagovornica navodi kako su mnogi poslodavci ubijeđeni da su nesposobni da rade čim su završili ovu školu. Ona ističe da to nije tačno i da ova ustanova može dati garancije, odnosno preporuku koliko su i za šta sposobni da rade.
A na pitanje koliko je djece sa Daunovim sindromom u Crnoj Gori, iz Instituta za javno zdravlje objašnjavaju kako je registrovanje oboljelih moguće pratiti kroz posjete institucijama primarne zdravstvene zaštite i na osnovu bolničkih liječenja. Navode kako se broj posjeta u posljednje tri godine kreće do 40 na godišnjem nivou. S druge strane, u posljednje tri godine registrovali su godišnje do 15 bolničkih otpusta.
– Navedeni podaci ne mogu se tumačiti kao broj oboljelih, već upravo kako su navedeni kroz posjete na primarnom nivou zdravstvene zaštite i bolnička liječenja. Precizniji podaci biće omogućeni daljim unapređenjem informacionog sistema – kažu iz Instituta za javno zdravlje.