7.08.2016. u 7:15
Dejan Dedović Dedduh iz klape ,,Who See” donosi ove nedjelje u rubriku ,,U ogledalu” dah Kotora. Ovaj grad poznat je i po izvrsnim sportistima, posebno vaterpolistima, a to je slučaj i kod našeg sagovornika koji kaže da bezbrižno djetinjstvo u Kotoru pamti, između ostalog, i po tome što su ,,voljeli loptu više nego majku rođenu”.
Voli domaću kinematografiju, pa od filmova preporučuje kultna ostvarenja Dušana Kovačevića.
Na poslu insistira na odgovornosti, a u ljubavi ,,kad pronađete pravu osobu onda ste svjesni da vam je ljubav pružila ruku, a na vama je da se trudite da spoznate sreću”.
Uskoro ćemo slušati nove pjesme ,,Who See klape”, jer je u pripremi album, a večeras ih možete čuti u sutomorskom klubu ,,Cuba libre”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira, prije svega, na bezbrižnost, a potom i na mnoge druge stvari. Na lijepe trenutke jer njih čovjek pamti najviše, a ona ružna sjećanja izblijede. Mi smo bili sportisti, voljeli smo loptu više nego majku rođenu. Svi smo jedva čekali da se razmaknu obaveze kako bismo išli na kupanje, igrali vaterpolo, ‘vatanja oko barke, upoznavali prve simpatije… Kasnije, kad obaveze ponovo dođu, svaki dan po jednom okrenem broj u Srbiji što mi ga je dala ova mala s plaže. Te telefonske račune roditelji nisu mogli da poplaćaju pa su nam zabranjivali ljubav preko žice.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne sjećam se više jasno toga dana. Nisam ni siguran da je to baš taj dan. Ostarao sam, bogomi. Imam 79 godina, sad ću osamdeset.
Na čemu insistirate u poslu?
– Obično insistiram na odgovornosti. To je najvažnije. Bez toga nema kvalitetnog bilansa. Kad radite sa ljudima za koje znate da su odgovorni onda se energija ne rasipa na gluposti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Pošto pišem mnogo više nego što čitam, a čitam svaku stotu preporuku, ne bih da baš budem onaj koji preporučuje, makar što se književnosti tiče. Ako govorimo o filmu, tu sam znatno bolji. Fan sam domaće kinematografije prije svih. Zato uvijek od srca preporučujem sve one filmove u koje je umiješan jedan od najvećih pozorišnih i filmskih djelatnika na našim prostorima Dušan Kovačević. ,,Sabirni centar”, ,,Ko to tamo peva”, ,,Profesionalac”, ,,Balkanski špijun”, ,,Maratonci”…
Koje jelo najviše volite?
– Najviše uživam u seljačkim domaćim jelima, pogotovo ako su još autentično servirana. Mi smo se podigli na seljačku hranu i, Bogu hvala, imao nas je ko i naučiti da sve to spremamo i sad.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebna potpuno čista i mirisna energija. Potrebna je ogromna količina razumijevanja i tolerancije, dijaloga, spoznaje vrijednosti… Kad pronađete takvu osobu onda ste svjesni da vam je ljubav pružila ruku, a na vama je da se trudite da spoznate sreću. Možda sad zvučim kao da sam pročitao biblioteku i po romantičnih knjiga ali u suštini nisam romantik.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Bez razmišljanja Boba Marlija. To je najsnažnija ličnost koja dolazi iz muzike. Zato što bi jedino on imao potrebu da pokuša umiriti uzavrele strasti u bjelosvjetskoj politici, jedino on bi sve od sebe dao da to istinski i ostvari, jedino njemu bi to i pošlo za rukom. Jah!
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim putovanje iz Podgorice, preko Cetinja za Kotor. ,,Zastava 128”, u gepeku prase nežive vage 50kg, a na zadnjem sicu umorni Noyz spava. Nisam imao prilike da putujem osim do Švedske na ,,Evroviziju”. Tu smo malo skoknuli i do Danske pa to neću zaboraviti. Za sada samo bivša Juga i to sa velikim zadovoljstvom.
Pjesma Vašeg života je?
– Nemam. Pitajte me kad budem imao 99 godina.
Bojana Radonjić
Foto: Facebook