ART PREPORUKA
MARINA ODUSTALA OD SAHRANE U BEOGRADU: Ne osjećam se kao Srpkinja, ni Crnogorka, već kao Eksjugoslovenka
Već 40 godina ova umjetnica ekstremnim performansima privlači pažnju. Ove godine napuniće 70 godina. Povodom njene autobiografije koja će se pojaviti na jesen, njemački ,,Spiegl” je objavio veliki intervju sa Marinom Abramović, a prenosi B92. net.
– Gospođo Abramović, ove godine ćete napuniti 70 godina. Da li je to razlog za slavlje?
I te kako! U Americi niko ne govori o godinama. Prirediću veliku žurku sa 300 zvanica u Gugenhajm muzeju. Možda ću igrati oko šipke – da vidimo da li mogu da se spustim niz šipku sa vrha muzeja. Još vježbam. Željela bih dugo da živim, da napunim 100…
– Da li se plašite da će vas vrijeme pregaziti?
Prošle godine stalno sam bila u nevjerovatnom strahu da nemam dovoljno vremena da uradim sve što želim. Pošto sam radila kao luda, krvni pritisak mi je bio toliko visok, da sam mislila da ću dobiti moždani udar. Onda sam otišla u Indiju – u utočište. Provela sam mjesec dana u zatvoru koji zovu Sanatorijumom. Ne možete otići, daju vam vrlo malo hrane i stalno ste gladni. Bila sam tamo i tokom božićnih praznika, ali oni ih nijesu slavili. Samo smo radili vježbe disanja. Bilo je odlično. Već sam zakazala novi boravak u isto vrijeme. Ako neko ima 70 godina, treba da bude svjestan da je svakog dana bliži smrti. Zato se moraju smanjiti ,,s*anja”.
– Recimo?
Odgovaranje na glupe pozive. Svaki dan dobijamo na stotine mejlova.
– Isplanirali ste već svoju sahranu: ne jedan, nego tri kovčega i tri sahrane – u Beogradu, Amsterdamu i Njujorku. Da li ostajete pri tome da jedna bude u Beogradu?
Ne. Otkako su mi roditelji umrli, odustala sam od te ideje. To nije zemlja koju ja poznajem. Ja se ne osjećam ni kao Srpkinja, ni kao Crnogorka. Ja sam Eksjugoslovenka. Potičem iz zemlje koje više nema.
– Izgledate 20 godina mlađe nego što jeste, a toliko mučite svoje tijelo.
Moj ljekar kaže da su mi i krv i unutrašnji organi mnogo mlađi. Vjerujem da je to zato što toliko volim život, volim ljude. Moja majka je bila vrlo aktivna žena. Penzionisala se u 62. i u 86. umrla užasnom smrću od potpune demencije. Promjenila je život od aktivnog do potpuno pasivnog. Ja ću da umrem radeći, a ne dok sjedim ispred glupog TV-a. Ljude ubija penzija.
– Da li ste ikada imali djecu?
Ne. Nikad. Tri puta sam abortirala jer sam bila ubjeđena da će to biti pogubno za moj rad. Jedna osoba može imati ograničenu količinu energije u tijelu, a ja želim da je dijelim s drugima. To je moje viđenje života. To je razlog zašto žene iz svijeta umjetnosti nijesu uspješne kao muškarci. Ima mnogo talentovanih žena. Zašto su muškarci na važnim pozicijama? Jednostavno: ljubav, porodica, djeca – sve ono što žena ne želi da žrtvuje.
Intervju u cjelosti: B92. net
