MAGAZIN SLAJDER
PETAR ŠUNDIĆ U OGLEDALU: Supruga je moja najveća inspiracija
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” Petar Šundić je magistar pravnih nauka po struci, borac i pravednik po duši, muzičar i izvršni direktor ,,Bedem festa”.
Sve vrijednosti o kojima govori u ovom intervjuu, naš gost je satkao u svako izdanje ,,Bedem festa”. Pažljivi odabir umjetnika koji u svojim djelima nose poruke mira i ljubavi, vjere ogleda se i u ovogodišnjim izvođačima, dječjem horu ,,Dara Čokorilo“, sastavima ,,Aerodrom“, ,,S vremena na vreme“, ,,Škrtice“, ,,Bitipatibi“, ,,Nežni Dalibor“, ,,Šank“, ,,Drugi način“, ,,E-Play“, ,,Alex Kelman“, ,,From another mother“, ,,Tight Grips“, ,,Empathy Soul Project“, ,,Degeneza“, ,,Gomila Nesklada“, ,,Džej Džej Okoča“, Laki, Irie FM-u, Frenkiju, Bo i Kralju Čačka.
,,Vjeruj“ je slogan ovogodišnjeg ,,Bedem festa“, a vjera i sloboda su ono što čine Šundića i njegov život.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Moje djetinjstvo je bilo jako specifično, prepuno različitih boja. Danas kada razmišljam o tome, zahvaljujem na svemu, jer upravo u tom periodu determinisano je moje trajanje i moje biće. Hvala mojim roditeljima na tome što su me donijeli na ovaj svijet, hvala Gospodu. Odrastanje uz mog brata Sašu koji je slijep i koji je vrstan muzičar, značilo je mnogo u definisanju moje ličnosti. Odrastanje bez oca, uz majku, sestru i brata danas jako cijenim, upravo zato što je iz toga nastao Petar Šundić, takav kakav jeste. Radujem se životu i ponekad duboko u sebi tugujem. To je kolizija koja me prati cijelog života. U svemu tome ipak vidim radost i sreću i slavim radost i sreću. Djetinjstvo je sjajno. Već tada sam izražavao svoju naklonost muzici. Hvala Gospodu.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar zaradio sam kao pobjednik prvog glasa Nikšića nastupajući u pratnji vojnog orkestra tadašnje države Jugoslavije u Domu Vojske (tadašnji Dom JNA, a današnji prostor ,,Tehnopolisa”). Imao sam samo 12 godina, hahahaha.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na lojalnosti, povjerenju, savjesnosti, poštenju, strpljenju. Uvijek govorim ljudima, hajde da radimo i da se svi zajednički potrudimo ne razmišljajući unaprijed o novcu kao kategoriji koja je motiv. Najvažnija je istinska energija i želja da činimo prave stravi u korist svih nas i nas samih.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Za mene lično kada govorimo o knjizi to je ,,Usta puna zemlje” koja mnogo govori o čovjeku i njegovoj muci koja ga može snaći od ljudi. Ja sam veliki pobornik slobode (što je u kontradikciji sa mnom kao pravnikom, gdje postoje limiti). Treba pustiti svakog čovjeka da ga nose unutrašnji razlozi za to što radi ili ne radi. Kratko, biti čovjek ili nečovjek? To su teške kategorije, i ja želim da vjerujem da u svima nama čuči dobro. Što se tiče filma, ja obožavam ,,Gospodare prstenova”, valjda radi avanturizma. Čitava odiseja i putovanje u borbi da dobro pobijedi zlo. To je važno. Dobro će uvijek biti ispred zla.
Koje jelo najviše volite?
– Teleće medaljone koje sprema moja supruga.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Utroba, vjernost, poštovanje različitosti, trajanje, poštovanje svog životnog partnera. Za mene je moja žena najveća inspiracija, moja gospođa i najbolji drug. I kada je teško i kada dođe do zasićenja, ipak duboko u sebi znaš voliš li i koga voliš. Ja sam veliki pobornik mišljenja da čovjek mora osluškivati i pratiti svoje unutrašnje glasove, ja to često nazivam intuicijom. Kad god nijesam poslušao i sebe i svoju intuiciju, nije bilo dobro.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Margitu Stefanović, definitivno, heroinu rokenrola. Prije svega zato što je žena, akademski muzičar, sva čarobna, magična kao i note i boje koje je davala ,,Ekaterini Velikoj”, rekao bih čak i njena svjesna žrtva za avangardu i rokenrol. Iako u svojim korijenima i genetikom aristokrata, kako je i sama rekla, vlaga i memla SKC-a (Studentskog Kulturnog Centra Beograda) ostaće vječno u njenom biću…Kao savremenik i kolega g-dina Iva Pogorelića, ipak je ostala vjerna Milanu Mladenoviću i univerzalnoj želji za eksperimentisanjem i traženjem novih formi izražavanja. Neki ljudi prosto moraju nositi breme jednog vremena i njegovih vrijednosti na svojim leđima, kako bi ostavili bogato nasljeđe koje služi kao inspiracija. U tom smislu, Margita Stefanović je jasna slika jakog i slomljenog bića za ideale jednog vremena kojim se ja ponosim. Novi talas je sjajna stvar za vrijeme koje je iza nas.
Putovanje koje pamtite?
– Odlazak sa crkvenim horom na Meteore u Grčkoj, to sveto mjesto koje je ostalo u meni duboko. Pošto sam veliki vjernik i vjerujem u dragog nam Gospoda i majku Bogorodicu, to je mjesto koje ću uvijek pamtiti, kao duhovno pročišćenje i mladalački zanos.
Pjesma Vašeg života je?
– ,,Ostavi trag” od ,,EKV”-a.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
