MAGAZIN PREPORUKA
POST VASPITAČICE: Kad bi moje koleginice progovorile šta rade pojedine majke
Vijest da je šestogodišnji dečak S.J. bio izložen nasilju vaspitača u vrtiću „Oblačak“ na Zvezdari, koja se nedavno pojavila u medijima, privukla je veliku pažnju. Tu informaciju je dala dječakova mama Ivana Anđelković tvrdeći da je jedan od njenih blizanaca prije dva mjeseca doživio traumatično iskustvo, prenosi Yumama. U priču se zatim uključila i vapitačica iz Beograda Ana Sarić, koja je odlučila da se putem društvene mreže Fejsbuk obrati javnosti i na neki način stane u odbranu svoje profesije, budući da ovo nije prvi put da roditelji optužuju vaspitače.
„Moja sestra je dječake 20. maja odvela u vrtić. Jedan od sinova se bunio jer se rastužio kad je vidio da njegova vaspitačica nije tu, već ju je mijenjala Svetlana Đurić. Bio je uznemiren, htio je da ide kući. Počela je da viče na njega, a potom ga je vukla. Mučenik je pao u igračke. Plakao je. Kad se podigao, počupala ga je za kosu! A onda mu je lupila šamar – ispričala je Ivana koja, kako kaže, i dalje pokušava da istjera pravdu.
Vaspitačica Ivana je uzvratila. Prenosimo njeno pismo u cjelosti:
– Vaspitačica šamarala dijete! Današnji naslov u novinama. Ovo će, vjerovatno, biti moj najduži status, ali bi mi mnogo značilo da ga pročitate. Odavno sam prerasla onaj momentat da bez ikakve ranije provjere iz petnih žila branim struku. Ne. Kao i u svakom poslu i nas ima svakakvih. Kao pripravnik mijenjala sam često i vrtiće i grupe, čak i opštine. Radila sam sa svakakvim vaspitačima. I nikad, i slovom nikad nijesam vidjela da neko fizički kažnjava dijete, čak ni ništa slično nisam vidjela.
E sad ima jedna (zapravo više) nevjerovatna stvar. Kad se nešto desi na relaciji vaspitač-dijete, moje kolege se razapinju i pale na lomači, a ispod tih tekstova tek slijedi horor u vidu komentara. Šta je bilo sa onom nesrećnom ženom što je optužena za pedofiliju? Ne znate? Na kraju se ispostavilo da je dijete sve izmislilo, što, složićete se, nije nikakvo čudo s obzirom na bujnu maštu u tom periodu života, a sa druge strane crnu hroniku, farme, parove i sl. čime se mi odrasli gađamo pred njima… Da li je porodica, ustanova, vrtić izašao da se izvini uz istu pompu uz koju je jadnu ženu čerečio? Ne. Jer to nije senzacionalizam! To što su je obilježili za cijeli život… nikom ništa. Pojeo vuk magarca.
Nažalost, ovo nije usamljeni slučaj. Ima ih koliko hoćete.
Da li znate šta bi se dogodilo kad bi mi, vaspitači, počeli da zovemo centre za socijalni rad (i kada bi oni imali vremena time da se bave) pa da prijavimo svaku mamu koja do 6 sati bleji na Adi, a dijete joj u julu i avgustu nema nijedan izostanak, a ona nezaposlena. Pa da prijavimo kad nam dijete dolazi u istim gaćicama 7 dana na +40° , pa da prijavimo kad zaborave da dođu po dijete. Pa da podnesemo lične tužbe kad dovedu dijete sa prelomom iz parkića, optuže vaspitača i traže odštetu. Da. Da. Vjerovali ili ne.
Pa da prijavimo kad ne odvode svoje dijete kod logopeda koje sa pet godina ne zna da kaže polovinu azbuke, kad ih ne vode kod ljekara i dovode mrtve bolesne u vrtić, a one sjede kod kuće… Da li znate da zlostavljanje i zanemarivanje spada u istu kategoriju?
A da zanemarivanje može biti higijensko, zdravstveno, emocionalno… Ovo možda nije neki argument… ali… Da biste radili posao vaspitača, morate imati najmanje višu školu (strukovnu, fakultet ili master), morate proći testove inteligencije, ličnosti i opšte kulture.
Takođe, prije prijema u stalni radni odnos direktor od vašeg rukovodioca traži mišljenje o vama. S druge strane, da biste bili roditelj potrebno je da ispunjavate ’samo’ biološke uslove. A opet je riječ roditelja sedam puta jača od reči vaspitača. Za to smo i mi vaspitači u ogromnoj mjeri krivi… Eto. Ovo je jedan promil onog što bih na ovu temu imala da kažem… I rado bih se argumentovano obračunala sa svakim ko u ovom postu ima nešto da mi zamjeri… Izvolite.“
Izvor: Yumama/Fejsbuk
