17.07.2016. u 8:57
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” Marijana Zlopaša – Nikitović poslije duge pauze vraća se džezu. Zlopaša Nikitović je završila džez akademiju i počinje sa nastupima po Crnoj Gori i regionu, uz pratnju džez pijaniste koji je završio čuvenu džez akademiju u Gracu Enesa Tahirovića i profesora gitare Marka Prentića. Na repertoaru tria Marijane Zlopaše će se naći džez standardi, zatim njene i pop pjesme u džez izvođenju.
Naša gošća je sarađivala sa Matijom Dedićem i za naš portal otkriva da možemo ponovo očekivati zajednički nastup kao što je to bilo prije pauze, gdje je često bila gost na koncertima Arsena Dedića koji joj je i napiso kompoziciju ,,Riječi” na albumu ,,Katanac” i Matije (,,Kolarac”, Kalemegdanska terasa).
Snima novi singl i spot koji možemo očekivati u septembru. Sada su joj prioritet koncerti.
Marijana Zlopaša – Nikitović porijeklom je iz Crne Gore jer je njen otac iz Nikšića. Dosta vremena provodi u Crnoj Gori. Rođena je, živjela i dalje živi u Beogradu. Dvanaest godina provela je u Dubrovniku, u Cavtatu.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na ljepotu u svakom smislu te riječi, na mir, na sreću, na more, na ljeto, na barku, na Cavtat, na kuću punu djece, igre i smijeha, na karnevale, na pjesmu i druženja, na najvoljeniju ličnost mog djetinjstva, strica Sava. Svako novo ljeto vraća sjećanja …
…. još se sjećam onih dana
kad si naša tijela milovalo pjenom tvojih vala
Tad smo djeca bili mi i još nismo znali šta nam nosiš ti
A s pjesmom mirisom tvojim rađala se ljubav naša
I zato ti MORE HVALA.
I to sunce što nad tobom tako sija
I taj galeb što nad tobom leti
I opojni miris bora svo to tvoje blago dalo si nam ti
Dalo si nam ljubav vječnu dalo si nam sreću
I ZATO TI MORE HVALA.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam, kako da ne. Pa ipak je to prvi honorar. ? Novogodišnji koncert u Budvi, ne znam tačno koje godina al’ znam da je bilo davno, davno ?. I pošto sam dugo prije toga željela da naučim snowbord, sjutradan sam otišla na planinu i upisala kurs snowborda i kupila opremu za isti. Ispostavilo se da je pametno potrošen, itekako? A ostatak sam mogla i pametnije. ?
Na čemu insistirate u poslu?
– Uh, u poslu na čemu insistiram!? Pa, moj posao ne doživljavam kao posao, mada jeste ako se od njega živi ?. Baviti se muzikom je mnogo kompleksnija stvar, makar tako mislim, nego otići na određeni posao i poslije određenog vremena se vratiti kući. Muzika je cijelodnevni, svakodnevni, životni način razmišljanja, doživljaja, odnosa, stavova, znanja i neznanja, istraživanja. Ovaj ,,posao” zavisi od mnogo dijelova vašeg života. Na njega utiče, stvara, mijenja bezbroj bitnih i ako se vama čini ponekad nebitnih stvari, al’ one su ipak dio vas i samim tim i dio vaše muzike i vašeg načina na koji obavljate i iznostite svoj ,,posao”, svoju muziku pred publiku. Ne insistiram ni na čemu ustvari. Možda i nekada jesam, ali danas ne. Sve prepuštam osjećaju, osjećaju prema ljudima, prema muzici, pjesmi, dogovoru. Onda kada nisam poslušala svoj osjećaj već nečije drugo mišljenje pogriješila sam. Al’ kroz sve čovjek mora da prođe. Ovo je ,,posao” koji se uči cijeli život i opet vas negdje iznenadi. ?
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Uh, što nešto ne volim ova pitanja. Knjiga npr. Justej Gorder ,,Devojka sa pomorandžama”, a film ,,The Boat that Rocked”, Ričard Kertisa. To mi prvo pada na pamet.
Koje jelo najviše volite?
– Kod moje svekrve sve najviše volim. ?
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Ništa. To je makar i dalje ostalo isto. Za to vam ama baš ništa ne treba. Samo da se volite! Svim srcem i dušom i tijelom!
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Umjetnika, filozofa, naučnika, ima ih mnogo u nas. Da se sami izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti da ih ne bi drugi danas svrstavali gdje kako kome odgovara. Pošto im je to jako važno,najvažnije, važnije od toga šta je i kada i kako stvorio, rekao, napisao.
Putovanje koje pamtite?
– Bogu hvala pa ih sve pamtim,po dobru. ?
Pjesma Vašeg života je?
– Reći ću vam, al’ kad ostarim, ako ikad ostarim. ?
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva