ART SLAJDER
PETAR GRAŠO ZA MNE MAGAZIN: Pjesme su kao i nevrijeme, nema doba dana kada znaš da hoće ili neće doći
Karijera današnjeg gosta Montenegro magazina Petra Graša traje dvadeset godina. Ljubav koju je utkao u svoje pjesme podijeliće sa publikom na Brodet festu 11. juna na Pržnu. Siguran je da će to biti noć za pamćenje.
Za jesen prirema novi album koji će, kaže, biti spoj Mediterana, radosti, ljubavi i tuge.
Ponovo ste u Crnoj Gori na ,,Brodet festu“ 11. juna. Šta publika može da očekuje od nastupa?
– Svaki moj koncert je zapravo jedan mali ceremonijal prolaska kroz moju karijeru u stotinjak minuta. Publika može očekivati presjek mojih najvećih hitova kao i neke nove pjesme. Raduje me nastup tog tipa jer znam da je divan ambijent i siguran sam da će to biti noć za pamćenje.
Koji Vam je najdraži crnogorski specijalitet, a koje jelo biste preporučili sa menija svog restorana u Splitu?
– Nema puno razlike u crnogorskoj i dalmatinskoj gastronomiji i zato mi je hrana koju imate toliko bliska i draga. Teško je izdvojiti jednu stvar od svih blagodati koje imate, no njeguški sir je stvarno delikatesan. Svojim prijateljima koji odlaze u moj restoran preporučujem tatar od sirove tune. To je jedna od stvari koja je i na mom ličnom meniju veoma često.
Kad bi bili u prilici koga biste najviše voljeli da čujete u svom restoranu, od svjetskih izvođača?
– Volio bi da mi u goste dođe Pol Mekartni. ,,Beatles“-i su u mojim pubertetskim danima odigrali veliku ulogu u muzičkom smislu i on bi kao dio te istorije svakako bio neko sa kim bih rado razgovarao i slušao iz prve ruke kako razmišlja najplodniji autor dvadesetog vijeka. Osim njega jako volim Stinga i Pitera Gebrijela. I njih bih rado vidio za svojim stolom.
I nakon 20 godina karijere Vi se, kažete, radujete malim stvarima, igranju, ljudima i nije Vam teško ni da sjednete u automobil i prevezete se 700 kilometara zbog koncerta… Što Vam je u karijeri predstavljalo najveći izazov i koja je to pjesma koju biste izdvojili kao posebnu?
– Svaki veliki koncert novi je izazov. Kada smo radili koncert u ,,Spaladium areni“ u Splitu u projekat je bilo involvirano 70 ljudi. Slično je bilo i u Ljubljani prije nekoliko dana, a momentalno je najveći izazov koncert u Areni u Puli. To je zaista kultno mjesto gdje su nastupale sve relevantne svjetske zvijezde i želim napraviti dostojan spektakl koji neće zaostajati za svjetskom produkcijom. Svi moji izazovi vezani su uz muziku. No osim tih ,,velikih“ koncerata jednako me raduje svirati koncerte za par stotina ljudi. Tu se događa jedna druga transmisija energije i sa publikom si familijaran. Jednako lijepa iskustva vuku se i iz takvih koncerata.
Ne mogu biti toliko dobar sudac da mogu odvagati koja je pjesma baš ta jedna koja je ispred svih. Imam sreće da je puno mojih pjesama odzvanjalo u svom vremenu i svaka od njih je za mene posebna, od ,,Utorka“ i ,,Ko nam brani“, posljednje ,,Srce za vodiča“. Moram kazati da je jedna od pjesama koja je u kratkom roku nadišla vrijeme i prostor pjesma ,,Moje zlato“ koja je doista postala svojevrsna himna zaljubljenih u Hrvatskoj.
Na jesen pripremate novi album. Što nam možete kazati o njemu, o nastanku numera, inspiraciji, saradnicima?
– Teško je riječima opisati muziku. Ono što mogu reći je da će to biti mješavina Mediterana, radosti, ljubavi i tuge. Jednom riječju, svega što ja u sebi kao muzičar nosim. Saradnici će biti Tonči Huljić, Nikša Bratoš, Dušan Vasić kao i još dosta muzičara koji su vrhunski svako u svom segmentu. Nema univerzalnog mjesta za inspiraciju. Pjesme su kao i nevrijeme, nema doba dana kada znaš da hoće ili neće doći. Bitno je samo da zauzmeš poziciju i čekaš momenat kada se pojave (smijeh).
Petar Grašo i Tonči Huljić na koncertu prije pet dana u Ljubljani
Objavili ste nedavno spot za pjesmu ,,Srce za vodiča“, napravljenu za potrebe mjuzikla ,,Pacijenti“ Tončija Huljića. Koji mjuzikl smatrate onim za sva vremena?
– Kada mi je Tonči svirao pjesme koje je napisao za mjuzikl bio sam doista oduševljen jer je nadišao autorske zidove i potencijalnu opasnost da se posluži nekim minulim radom, tako da to stvarno miriše na ozbiljno autorsko djelo. Pjesma ,,Srce za vodiča“ odmah mi je zapela za uvo i zaplijenila pažnju. Rekao sam mu da je šteta da pjesma ne dobije pop formu i drago mi je da se složio sa mnom, ponajviše iz razloga što je i publika u kratkom roku prepoznala da se radi o velikoj baladi. Što se mjuzikla tiče, ima ih dosta koji spadaju u kategoriju istorijskih, a moj izbor je ,,Mamma mia“, ,,Lion king“ i, naravno, ,,Kosa“.
,,Budući da je on čovjek koji moju labilnu dušu i karakter zna često izazvati, kako u vinima, tako i u pjesmama, nisam mogao odoljeti jer volim njegov vokal i smatram ga jednim od najboljih u zemlji“, kazao je o Vama Tonči Huljić za ,,Večernji list“. Na koji način izazivate karakter?
– Ja sam neko ko svakoj pjesmi pristupa potpuno fatalno i spreman sam je izokrenuti deset puta dok ne dobijem ono što sam zamislio. Tonči je veliki autor i duboko promišlja o svakoj pjesmi i u toj kombinaciji se rađaju dobre ideje i pjesme. Pogotovo nakon čaše-dvije crnog vina koji obojica jako volimo (smijeh).
Danijela Martinović i Petar Grašo na nastupu u Ljubljani
Ove godine Danijela Martinović i Vi proslavili ste 21 godinu od prvog susreta. Kako je izgledao taj Vaš prvi susret? Čime Vas je privukla, a onda kasnije i osvojila tako da i danas osjećate, kako ste nedavno opisali ,,ljubav, toleranciju, zaigranost i dječje oči“?
– Prvi susret nije bio fatalan i zbio se na mom prvom nastupu za grupu ,,Magazin“ gdje sam ja kao osamnaestogodišnjak svirao klavijaturu, a ona pjevala. Ni ona ni ja nismo tada imali jedno drugoga ni u kakvom fokusu. Ja sam imao tremu od prvog nastupa tako da nisam nikoga doživljavao ni gledao osim svojih klavijatura i nota (smijeh). Naša se ljubav rađala postepeno i razgovorom. Danijela je osoba koja zna slušati i koja je privržena do kraja, a uz to ima šarm žene i neodoljivost djeteta. Vremenom su se uz ljubav pridružili i povjerenje i tolerancija i sve ono što odnos dvoje ljudi čini dubokim i dugotrajnim.
Bojana Radonjić
Foto: Facebook
