Piše: Mirjana Bobić Mojsilović
Kad se priča o tome da je neko loša majka, čak i kad bih htjela nešto da „doprinesem“ temi, padne mi na pamet kako ni sama, sigurno, nisam bila savršena, jer niko nije savršen, pa ućutim. Ili kad ogovaraju tuđu djecu, pomislim koliko puta sam samo bjesnila na svoje dijete. Ili, bilo šta drugo. Odnos prema novcu, prijateljima, povjerenju, čemu god, ništa nigdje nije savršeno. Ispostavila sam tako jedan sopstveni spisak tema koje ne pominjem i kojih se nikada ne dotičem.
Po mojoj statistici – najčešće teme ogovaranja su – ljubavni odnosi (brakovi), novac, porijeklo novca i način na koji se troši, odnos roditelji –djeca, i univerzalne moralne vrijednosti kakve su čast, poštenje ili kompromisi.
Ne kritikujem tuđe brakove, ljubavne živote, partnere, jer bih o svojima mogla da o napišem romane različitih žanrova – od tragedije, preko komedije – do horora. Trudim se da ne morališem, jer brvno u mom oku me podsjeti da trunje u tuđem može da sačeka. Ne podnosim kad ogovaraju djecu, ili roditelje, jer mi je jasno da koliko god se trudio ne možeš da budeš savršen roditelj. Ne bavim se tuđim novcem, jer uglavnom nemam vremena – trudim se da zaradim svoj. Izbjegavam da prenosim loše priče, ne zato što sam divna, nego zato što mislim da pričanjem loših priča o drugima, sebi privlačimo nešto slično. Moju mamu nikada nisam čula da ogovara. Odavno sam prestala da se bavim uređivanjem tuđih života po vlastitim mjerilima , jer kad krenem ono „da sam ja na njenom mestu…“ pomjerim se s mjesta, i pomislim „daleko bilo“. I, naravno, ljudi koji ne ogovaraju imaju bolje živote od onih koji ogovaraju.
A tebe ako ogovaraju?
Ne znam koju od mudrih izjava da izaberem: onu, Patrijarha Pavla _ „Neka te ogovaraju, time ti samo grijehe spiraju“, ili onu, anonimnog autora : „Ponekad se ljudi trude da iznose ono što ne valja u vezi sa tobom, jer ne mogu da podnesu ono što valja.“
Izvor: AllMe