MAGAZIN PREPORUKA
KAD JE MUŠKARAC ISKREN: Volim je, ali kad vidim njen podbradak, ne mogu da spavam sa njom
Da li vam je muškarac, onaj koji sa vama dijeli sve životne muke i radosti, ikada iskreno rekao zašto više ne želi da vodi ljubav sa vama? Vi shvatate da ga više ne privlačite, izbjegava svaki fizički kontakt, ali uporno ćuti o tome… Jedan Britanac podijelio je baš takvu priču sa svijetom, iako se nikada nije obratio svojoj supruzi. da joj kaže: ,,draga, ne privlačiš me više zato što si se ugojila!” Ovo je njegova priča…
… Sjedim ovdje i pokušavam da smislim najbolji način da se izrazim – jer ne postoji onaj pravi. To nije nešto što želim da kažem, ali ako želim da budem iskren – moram to da izgovorim. Moja žena me više ne privlači. Ne želim seks s njom. To nije stvar koju ljudi olako dijele. Znam da ja ne mogu, jer se osjećam kao da sam je izdao, a to je posljednja stvar koju želim da uradim. To nije ono što ona zaslužuje. Ona je dobra žena. Divna žena. Bolja osoba nego ja.
Ali, više me ne privlači. Volim njen osmijeh, njen karakter, njenu toplinu i mudrost. Ali, mislim da počinjem da je volim kao sestru, a to je grozno, naročito za nju. Možda da smo u braku već 20 godina to bi bilo razumljivije i prihvatljivije, ali vjenčali smo se tek prije pet godina, ona je u srednjim tridesetim, ja nešto stariji.
Znam razlog zbog kog me ona više ne privlači, a opet ne postoji dobar način da se to kaže. Moja žena je postala debela. Gledam je i ne mogu a da ne vidim njen podbradak, Bog zna da sam pokušao, ali za mene je on poput crne mrlje na bijeloj majici, ne mogu da ga ignorišem, tamo je.
Tokom tri godine ona je od žene srednje građe konfekcijskog broja 38 dogurala do broja 48, a na vidiku nije nikakva moguća promjena. Nisam bez krivice u ovoj situaciji, sigurno sam doprinio njenoj nesreći, ali glavni razlog njene depresije zavisi od spoljnih uticaja – posla, porodice i prijatelja – o tome se može napisati esej.
Isprobala je milion dijeta, teretana i raznih režima – nijedan duže od nedjelju do dve. Sve je to tako teško, kaže, i siguran sam da jeste, ali izgleda da nema laganog načina.
Da li je ljepota zaista isključivo unutra? Da li sam ja toliko plitak i površan? Ili sam samo čovjek? Skačem sa jedne na drugu misao već cijelu vječnost. Zar u partnerskim odnosima ne postoji nepisano pravilo kako partneri moraju da se trude da ostanu privlačni jedno drugom? Ne privlači me moja supruga i naš brak trpi zbog toga, jer nema vatre, tamo je jedva plamičak.
Ona zna kako se ja osjećam, iako joj ja to naravno nisam nikad rekao. Mislim, kako bih zaboga mogao tako nešto izgovoriti? No, ona to može da osjeti. Ona to može da vidi u načinu na koji je gledam. Ona to može da pročita iz našeg narušenog, jedva postojećeg seksualnog života. Može to čuti u riječima koje ne izgovaramo, osjetiti u praznim poljupcima i zagrljajima. Kao da smo postali aseksualni. Premladi smo za to.
Želim da smrša, ne mogu da promijenim načinu na koji moj mozak radi. Želim da moja žena bude zdrava, samopouzdana i srećna, da bude ponosna na svoj izgled. I nije me briga i koliko to površno zvuči. Mrzim sebe zbog ovog što osjećam, zbog toga što nisam veći čovjek. Mrzim sebe jer sam dopustio da dođe do ovoga. Ona zaslužuje bolje od toga. Volio bih da mogu da budem onaj muškarac za kojeg se udala. Ali nisam, ja sam ja kog ne privlači njegova žena. Nada se samo da će pronaći snagu i da ćemo se jedno drugom približiti, ako nas udaljenosti ne dovedu do razvoda…
Izvor: Zena.blic.rs
Foto: delrayrecoverycenter.com/lerablog.org
